Mnogi pojam bogatstva povezuju s luksuznim načinom života, skupim automobilima i egzotičnim putovanjima, dok drugi bogatstvom smatraju financijsku sigurnost i neovisnost. No kada su u pitanju banke, pojam imućnosti ima vrlo precizne granice koje se ne temelje na dojmu, već na točno određenim brojkama. I upravo zato što su te brojke često niže nego što javnost pretpostavlja, mnogi zapravo ni ne znaju da već pripadaju skupini klijenata koje banke posebno cijene.
Za razliku od uobičajenog bankovnog korisnika, klijent koji raspolaže određenom količinom likvidne imovine – primjerice štednjom, investicijama ili vrijednosnim papirima – stječe pravo na posebne pogodnosti. Neke njemačke banke, poput Sparkassea, već su najavile kako će svi korisnici imati pristup nekim novim funkcijama bez obzira na stanje računa, no oni koji prema bankarskim mjerilima spadaju u kategoriju imućnih, imat će pristup personaliziranim uslugama i povoljnijim uvjetima.
Financijske institucije više se ne fokusiraju isključivo na milijunaše, piše Fenix magazin. Danas im je daleko važnija skupina ljudi koji posjeduju likvidnu imovinu u rasponu od stotinjak tisuća do nekoliko stotina tisuća eura. Prema analizi koju prenosi Frankfurter Allgemeine Zeitung, klijenti se razvrstavaju u tri skupine – od onih s barem 100.000 eura, do onih s milijunima, pa sve do iznimno rijetke skupine koja ima na raspolaganju preko 30 milijuna eura. Iako se mnogima čini da je bogatstvo rezervirano za izuzetno mali broj ljudi, u stvarnosti već sa štednjom od 100.000 eura ulazite u prvu skupinu i postajete zanimljiv klijent bankarskog sektora.
Možda iznenađuje, ali bankama nisu nužno najzanimljiviji oni najbogatiji. Klijenti koji raspolažu sredstvima u rasponu od otprilike 300.000 do 800.000 eura često donose najbolji omjer između potrebnog angažmana i profita. Kako pojašnjava Felix Germann iz McKinsey & Company: “Klijenti s više od milijun eura često zahtijevaju kompleksnije usluge, personalizirana rješenja i intenzivnije savjetovanje, što bankama značajno povećava troškove. S druge strane, klijenti s nešto manjim sredstvima obično su zadovoljniji standardnim premium uslugama, što je za banke isplativije.” U praksi to znači da netko s pola milijuna eura često bankama donosi više koristi nego onaj s pet milijuna – jednostavno zato što ga je jeftinije „održavati“.
Status imućnog klijenta sa sobom donosi i niz konkretnih pogodnosti – od osobnog bankara koji je dostupan bez čekanja, do bržeg odobrenja kredita, nižih naknada i individualno kreiranih financijskih planova. Iako razina usluge raste s količinom imovine, mnoge od tih prednosti dostupne su već kod osnovnog praga od 100.000 eura.
Banke u procjeni vaše imovinske kategorije ne gledaju samo stanje na tekućem računu. U obzir se uzima ukupna likvidna imovina – štednja, investicijski fondovi, dionice, oročeni depoziti i vrijednosni papiri. Nekretnine se uglavnom ne uključuju u ovu računicu, osim ako su dio portfelja koji se aktivno koristi za ulaganja, jer nisu lako dostupna sredstva.
Zbog inflacije i promjena u ekonomiji, neki analitičari upozoravaju da bi pragovi za ulazak u premium kategorije mogli rasti, no trenutno su i dalje relativno dostupni. U većini europskih banaka osoba koja ima 100.000 do 200.000 eura ušteđevine i dalje se smatra važnim i poželjnim klijentom. Dok se mnogima bogatstvo čini kao daleki cilj, banke pokazuju da povlašteni tretman ne mora biti rezerviran samo za one s milijunima. Ako ste među onima koji raspolažu sa šestoznamenkastim iznosima štednje ili ulaganja, možda je pravo vrijeme da provjerite što vam vaša banka nudi – jer status „bogatog klijenta“ ponekad je bliži nego što mislite.