Europska unija priskočila je u pomoć srbijanskom autokratu Vučiću baš u trenutku kada mu je to bilo najpotrebnije

Bio je to šokantan tjedan za Aleksandra Vučića. Svijet što ga brižno gradi gotovo već puno desetljeće, od 2012. godine i pobjede njegova tadašnjeg stranačkog šefa Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima, odjednom se, naprasno, počeo urušavati. To je virtualni svijet u kojem se Vučić pojavljuje isključivo u ulozi najuspješnijeg vođe u povijesti Srbije, koja u njegovu mandatu ekonomski i politički napreduje do neslućenih razina. Vučić je u tom svijetu veliki obnovitelj moći Srbije koju, kako često zna reći, nitko više neće ponižavati.

Iako je nakon svog dolaska na vlast formalno obznanio da je cilj Srbije pristupanje Europskoj uniji, Vučić zapravo pokušava ono što je u Rusiji postigao Vladimir Putin, koji je nakon mučnog procesa dezintegracije Sovjetskog Saveza i ponižavajućih devedesetih godina, kada je Rusija bila na koljenima, uspio djelomično obnoviti rusku moć. I Vučiću je to pošlo za rukom, ali zasad samo u svijetu njegovih tabloida i televizija. U stvarnom svijetu uspjelo mu je, međutim, nešto drugo. I Vučić je u Srbiji, baš kao i Putin u Rusiji, uspostavio apsolutnu i autokratsku vlast, a pred njim su se morali povući svi koji su ga mogli ugroziti, pa čak i njegov nekadašnji stranački šef Tomislav Nikolić, kojemu je Vučić za utjehu ostavio državnu vilu na Dedinju. U Vučićevoj Srbiji, baš kao i u Putinovoj Rusiji, nema prostora ni za opoziciju, koja je "fašistička" i "destruktivna" i koja samo remeti idilu njegovog idealnog svijeta. Vučićeva Srbija na području bivše Jugoslavije pokušava ono što je Putin napravio na sovjetskom prostoru: uspostaviti svoju interesnu sferu, iako se moć Vučićeve Srbije i Putinove Rusije ne može uspoređivati,a niti Srbija u svom okružju može raditi ono što je u postsovjetskom svijetu dopušteno Rusiji.