Društvo koje ne čita Prousta ili Krležu ima bolest koja ne boli, ali ga čini glupljim i netolerantnim

Uvjerena sam da je teško naći osobu u Hrvatskoj koja čita a da ne čita Zorana Ferića. U zemlji u kojoj se u knjižnice svraća rijetko, najčešće po mrsku lektiru ili “nešto lagano”, a knjiga kupuje još manje, u vremena nesklona iole ozbiljnijem posvećivanju tekstu, to mi se čini kao jako puno, ako ne i najvažnije. A o tome kako piše, drugi su već rekli i puno i dobro. Poznati urednik Kruno Lokotar opisao je još 2001. u Quorumu, u povodu Ferićeve kultne zbirke “Anđeo u ofsajdu”, njegovu bitnu značajku. Književnik, koji je i gimnazijski profesor i godinama drži vrlo uspješne radionice pisanja, prema njegovim je riječima jedan od naših najboljih, američki odškolovanih, pripovjedača.