Ruska invazija na Ukrajinu bjesni već četiri godine i unatoč ponovljenim pokušajima mirovnih pregovora uz posredovanje SAD-a, čini se da se kraj rata ne nazire. U posljednjoj godini, Moskva je povećala korištenje dronova, redovito izvodeći stotine napada iz bespilotnih letjelica. Putinove snage također su sve više ciljale energetsku infrastrukturu Ukrajine, ostavljajući milijune bez struje ili grijanja. I dok se i dalje vode mukotrpne borbe na bojišnici Zapad sve više strahuje od Putinovih apetita.
Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna komentirao je najnovije izvješće estonske obavještajne službe, koje upozorava da Rusija mirovne pregovore koristi kao 'alat za manipuliranje Zapadom'. "Putin se igra s predsjednikom Trumpom i cijelim Zapadom, pokušavajući projicirati sliku da želi mir. Ali ako gledate činjenice i brojke, vidite više rata nego ikad. Bombardiranja energetskog sektora su luda. Situacija u Kijevu je već genocid, možemo je tako nazvati: to više nije ni klasični rat", rekao je Tsahkna.
Prema njegovim riječima, Kremlj koristi pregovore isključivo da dobije na vremenu, dok s druge strane predsjednik Donald Trump, koji je obećao brzi mir, do sada pokazao samo pritisak, prvenstveno na Ukrajinu, uz manji pritisak na Rusiju, bez ikakve promjene u Putinovim strateškim ciljevima.
Na pitanje može li rat završiti ove godine, ministar odgovara oprezno. "To je moja nada i nada Ukrajinaca. Ukrajina nudi prekid vatre, barem primirje u energetskom sektoru, ali Rusija nije zainteresirana. Predsjednik Zelenski je jasan, preživjet će ovu zimu, s puno žrtava, ali nemaju drugu mogućnost nego boriti se", kazao je za El Pais.
Tsahkna ističe da svaki realan mirovni plan mora imati dvije ključne točke nastavak snažne vojne, financijske i političke podrške Ukrajini kako bi se mogla braniti, te značajno veći pritisak na Rusiju, a Europa, kaže, može učiniti puno više. "Europska komisija radi na 20. paketu sankcija. Predložili smo, zajedno sa Švedskom, Finskom i drugim zemljama, uvođenje dodatnih carina na uvoz iz Rusije i Bjelorusije jer carine ne zahtijevaju konsenzus, za razliku od sankcija. Konsenzus je uvijek težak, uvijek postoji nekoliko zemalja koje blokiraju", objašnjava estonski šef diplomacije.
Jedno od tema koje Tsahkna smatra nedovoljno raspravljenim jest sudbina gotovo milijun bivših ruskih boraca, mnogi s kriminalnom prošlošću, osuđeni za silovanje ili nestabilni. "Putin se njih želi riješiti, a oni će pokušati doći u Europu. Zato predlažemo schengensku crnu listu, već smo uključili gotovo 1500 imena, ali moramo surađivati s drugim zemljama", kazao je.
Na izravno pitanje treba li EU zabraniti ulazak svim ruskim prebjezima koji su sudjelovali u agresiji, odgovara bez okolišanja. "Da, apsolutno. To bi zaštitilo europske građane i poslalo jasnu poruku Rusima. Ako se borite i sudjelujete u agresiji, nikada više nećete ući u Europu", naglasio je. Tsahkna se osvrnuo i na ulogu Kine. "Kina je glavni pokretač Rusije u ratu, ekonomski i tehnički. Kad bi htjela, mogla bi vrlo brzo završiti ovaj rat. Nažalost, oni to ne žele", kazao je.
Upitan zašto je upotrijebio riječ „genocid“ za Ukrajinu, a ne za Gazu (gdje je udio civilnih žrtava daleko veći), Tsahkna odgovara: "Oslanjamo se na istrage Međunarodnog kaznenog suda. Svaki zločin protiv civila i svako kršenje humanitarnog prava mora se shvatiti ozbiljno u Ukrajini, u Gazi ili bilo gdje drugdje. Međunarodno pravo mora se primjenjivati jednako svugdje".
Na kraju razgovora ministar je komentirao i aktualne tenzije oko Grenlanda te poziv na reviziju EU-ove politike prema Kubi, koja sada izravno podržava Rusiju slanjem vojnika u Ukrajinu. "Politika EU-a prema Kubi stara je deset godina. Kubanski režim sada aktivno pomaže Rusiji. Moramo se zapitati kako možemo pomoći kubanskom narodu, promjena režima je ključna.“
Margus Tsahkna, bivši čelnik stranke Isamaa i jedan od najglasnijih kritičara Rusije u EU-u, poručio je na kraju: "Moramo biti realni – mir dolazi samo ako Ukrajina ostane jaka, a Rusija osjeti pravi pritisak. Sve drugo je samo kupovanje vremena za Putina".
Estonija i baltičke države najbolje poznaju rusko zlo jer su pod njima najviše propatili