Ovog ljeta Bosna i Hercegovina te Hrvatska ispisuju nove stranice svoje nogometne povijesti. Obje su među 32 najbolje reprezentacije svijeta i obje su izborile plasman u nokaut-fazu Svjetskog prvenstva. Za Hrvate u BiH to ne bi trebao biti razlog za dvojbu, nego za dvostruko zadovoljstvo. Jer imaju dvije reprezentacije: Hrvatsku, kao reprezentaciju svog naroda, i BiH, kao reprezentaciju svoje domovine.
Mnogi Hrvati u BiH nikada nisu razvili snažnu emocionalnu povezanost s reprezentacijom BiH. Razlozi za to nisu isključivo nogometni, pa ni sportski. Rat, političke podjele, osjećaj neravnopravnosti i uvjerenje da državne institucije ne predstavljaju jednako sva tri konstitutivna naroda ostavili su dubok trag, a sve se to neminovno prelilo i na sport. Dodatno nepovjerenje stvarali su prizori sa stadiona na kojima dominiraju zastave s ljiljanima. Dok ih jedni doživljavaju kao simbol povijesne Bosne, drugi ih ponajprije povezuju s ratnim razdobljem. Povremeno su se događala i slavlja koja su više nalikovala na provokacije nego na iskreno zajedničko veselje. Takve scene nisu gradile mostove, nego su kod mnogih dodatno učvršćivale osjećaj da reprezentacija ne pripada svima jednako.
Domovina i narod nisu suparnici: zato Hrvati iz BiH trebaju navijati za obje reprezentacije
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Pogotovo kada kažu, nema tamo Hrvata već su to Bošnjaci katolici.