Događaj godine je ono što se nije zbilo, a to je veliki prasak iz fondova Europske unije

U rekapitulaciji hrvatsko-europske godine na izmaku najvažnije je ono što se nije dogodilo, a ne što se dogodilo. Hrvatskoj se u 2014. nije dogodio veliki prasak investicijskih projekata financiranih novcem iz fondova Europske unije. A to, ruku na srce, predstavlja razočaranje jer svi su očekivali da će u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon našeg ulaska u EU golim okom moći vidjeti niz velikih projekata sufinanciranih europskim novcem.

Dobra vijest je da je na samom kraju 2014. Europska komisija konačno usvojila dva operativna programa bez čijeg usvajanja Hrvatska nije ni mogla početi trošiti novac iz europskog proračuna za 2014., a s kojima sada može početi trošiti ukupno 10,67 milijardi eura koji nam stoje na raspolaganju u financijskoj perspektivi EU 2014.-2020. (ali nije dobro što nije dovršen i program ruralnog razvoja, bez kojega se ne može trošiti novac iz EU namijenjen hrvatskoj poljoprivredi).

To znači da će veliki projekti financirani iz EU postati vidljivi u Hrvatskoj od 2015. godine. Prvih desetak velikih projekata, ukupno vrijednih 720 milijuna eura, trebali bi se početi raditi od Dubrovnika (zračna luka) do Vukovara (arheološki park Vučedol).

Ali Hrvatska je mogla već u 2014. imati sklopljen ugovor i započete radove na jednom velikom infrastrukturnom projektu, što je propustila zbog pogreške u pripremi natječaja. Riječ je o projektu obnove željezničke pruge Dugo Selo – Križevci ukupno vrijednom više od 160 milijuna eura, koji kasni jer je prvotni natječaj poništen nakon što je Komisija upozorila Vladu RH da će primijeniti “financijsku korekciju”, odnosno oduzeti 34 milijuna eura od obećanog novca za taj projekt, zbog navodnog diskriminiranja stranih ponuđača. Prijetnja “financijskom korekcijom” zbog koje je odgođena prva investicija veća od milijardu kuna iz strukturnih fondova EU u Hrvatskoj ostala bi tajnom da je ove novine nisu otkrile u travnju 2014., što valja naglasiti ne kao oblik hvalisanja, nego kao ilustraciju netransparentnog karaktera povlačenja novca iz fondova EU.

Nitko od involviranih hrvatskih političara i eurobirokrata neće vam reći da nešto kasni, da je nešto napravljeno pogrešno pa valja raditi nanovo, i novinari tu zaista imaju važnu ulogu da proces povlačenja novca iz fondova EU konstantno obasjavaju reflektorom javnog interesa.

Večernji list to je činio i u 2014., što kroz ovakve primjere kao što je poništenje natječaja za jedan veliki projekt, što kroz detaljne analize operativnih programa u fazi prije njihova usvajanja. I nastavit ćemo to činiti, i iz Zagreba, i iz Bruxellesa. Prvi smo, prije točno godinu dana, otvorili temu o relativno niskom postotku povlačenja novca iz fondova EU koji je Hrvatska realno imala u usporedbi s drugim državama članicama EU. Sada više nije toliko bitno svako malo gledati u taj postotak, koji, naravno, raste. Sada je ključno pitanje za Hrvatsku gleda li dovoljno unaprijed, odnosno hoće li imati dovoljno pripremljenih projekata, ne u 2015. ili 2016. (jer to hoće), nego u 2018., 2019. ili 2020. godini. Postoji opasnost da neće. Jer trenutak za pripremu tih budućih projekata je sada, a sada se na njima ne radi dovoljno.

Europski fondovi su komplicirana, visoko birokratizirana procedura. Nitko nije rekao da će biti lako povlačiti taj novac. Ali nitko nije zamišljao da će biti ovako sporo i da u 2014., niti godinu dana nakon ulaska u EU, nećemo imati, ako već ne veliki prasak investicija financiranih iz fondova EU, onda barem nešto što je vidljivo golim okom.

U prvim minutama 1. srpnja 2013., nakon što je završilo slavlje u Zagrebu, u Bruxellesu sam od jednog izvora iz Europske komisije dobio e-mail poruku: sutra objavljujemo da smo odobrili prva dva velika projekta, dva pročistača otpadnih voda u Poreču i Osijeku, zajedno vrijedna 102,3 milijuna eura. U toj slavnoj noći neki od nas zaista smo imali dojam da će takvih vijesti ubrzo biti mnogo više i češće. No, stvarni radovi na projektu u Osijeku počeli su u srpnju 2014., godinu dana kasnije, dok u Poreču još nisu počeli jer, zbog žalbenih postupaka koji su odužili javni natječaj, još traje ugovaranje radova.

U 2014. očekivali smo vidjeti početak radova na velikim investicijama iz EU fondova na barem tri do pet lokacija u Hrvatskoj. Umjesto toga, vidimo mnogo malih, ali samo jednu veliku investiciju u Osijeku. Lokalne vlasti u Osijeku najspremnije su ušle u EU od svih razina vlasti u Hrvatskoj.