Djeca rastavljenih roditelja 11 godina čekaju alimentaciju

Jedanaestu godinu alimentaciju za njihovo troje djece od bivšeg supruga pokušava utjerati i Zagrepčanka B. L. (podaci poznati redakciji). Vlastitoj je djeci njihov otac danas dužan tristotinjak tisuća kuna. B. L. je s troje tada male djece otišla od supruga 2001. godine u podstanarstvo. Brakorazvodna je parnica završena 2003. godine, a suprug je ostao u obiteljskoj kući svojih roditelja, u stanu koji su ondje uredili kreditom koji B. L. i danas otplaćuje zbog čega mnogo toga svojoj djeci ne može priuštiti. Sud je tada donio odluku o alimentaciji od po 1000 kuna po svakom djetetu, međutim, bivši suprug to nije plaćao uredno, tek bi povremeno dao neki iznos.

– Izgovori su mu bili da ne radi, da ne može naći posao, da je u depresiji... Ja sam za to vrijeme završila fakultet i pronašla drugo vodeće mjesto. Nije htio prodati dio kuće u kojoj živi, a ja i danas za to plaćam kredit i snalazim se s djecom. Međutim, nisam tužila za bračnu stečevinu jer ne želim se povlačiti po sudu godinama, moja me djeca trebaju psihički zdravu i jaku – odlučna je B. L.

Za doplatak 50 kuna previše

– Plaća mi je bila 50 kuna previsoka da bih ostvarila pravo na dječji doplatak. Podnijela sam 2009. godine zahtjev centru za socijalnu skrb i država je počela isplaćivati alimentaciju, po 560 kuna za svako dijete. Država ga je potom i prijavila za neplaćanje i završio je mjesec dana u zatvoru – nastavlja B. L. Bivši suprug u svim tim godinama je, istini za volju, ponekad dao djeci nešto novca: tisuću kuna, pa pola godine ništa, pa 3000 kuna, zatim godinu dana ništa... Sve skupa, možda im je kroz desetljeće, iskreno kaže B. L., dao pedesetak tisuća kuna – ako zaokružimo. Ali bio je dužan puno više. Država ga je tužila samo za dvije i pol godine koliko je i isplaćivala novac njegovoj djeci, ali ne i za vrijeme njegove obveze.

– Država načelno zagovara natalitet i podršku samohranim majkama, ali u praksi se premalo želi baviti tim problemima. Nije logično, ako se već podiže prijava zbog neplaćanja uzdržavanja u jednom razdoblju, da se o istom trošku ne tuži za cjelokupno razdoblje neplaćanja – uvjerena je B. L. Bivši suprug svojom neodgovornošću oštetio je ne samo svoju djecu nego i svoju majku. Bivša je svekrva, naime, prošle godine u rujnu povela svoja tri unuka, danas u dobi od 15, 13 i 11 godina, u kupnju bilježnica za školu. – Dirnuo ju je njihov način razmišljanja, naime, oprezni su i ne biraju ono što im se najviše sviđa nego gledaju što je jeftinije. Uštedjeli su si nešto novca za tenisice pa zajednički odlučili: Aha, prvo će si izabrati najstariji, on je frajer u pubertetu i njemu je najvažnije kako izgleda. Od ostatka su si dvojica mlađih kupila tenisice po sto kuna. Otada im baka uplaćuje 3000 kuna na mjesecu ime njihova oca, ali od svog novca – ispričala je B. L., ponosna na svoja tri sina, odlične učenike koji pohađaju i glazbenu školu, bave se sportom i izviđači su, ali će cijeli život pamtiti da je bilo dana u kojima nije bilo ni za kruh u kući.

Kad država plaća

Otprilike 60.000 djece u Hrvatskoj ne prima alimentaciju, prema podacima Hrvatske odvjetničke komore, što govori o zapanjujuće velikom broju neodgovornih roditelja. Ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić najavila je mjere kojima će pooštriti naplatu uzdržavanja djece. Planira se naplaćivanje i iz imovine, ako neodgovorni roditelj skrije prihode, za što OIB treba što prije zaživjeti.

– Pozdravljam namjeru ministrice M. Opačić. Da se alimentacija naplaćuje i od imovine, moja djeca ne bi godinama bila bez uzdržavanja – poručuje B. L. One, pak, koji nemaju ni prihoda ni imovine, natjerat će se da vrijednost alimentacije koju za njih isplati država odrade kroz javne radove. Naime, iako davno najavljivani alimentacijski fond nikad nije ustanovljen, člankom 352. Obiteljskog zakona propisano je u kojim slučajevima država plaća alimentaciju za dijete, odnosno kada je centar za socijalnu skrb dužan na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti odlučiti o privremenom uzdržavanju i isplaćivati uzdržavanje sve dok roditelj koji je to dužan ne počne ponovno plaćati, u ukupnom trajanju od najdulje tri godine. Tako se postupa ako roditelj koji je na temelju pravomoćne sudske odluke, privremene mjere radi uzdržavanja ili nagodbe sklopljene pred sudom ili centrom za socijalnu skrb dužan pridonositi za uzdržavanje djeteta, ne plaća tu obvezu dulje od šest mjeseci neprekidno ili ako nije platio za šest mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci.

Centar koji je to isplatio o tome treba izvijestiti mjerodavno državno odvjetništvo, koje pokreće kazneni postupak. Međutim, u sudskoj praksi roditelji koji ne plaćaju šest mjeseci dosuđeni iznos za uzdržavanje djeteta uglavnom se osuđuju na uvjetne zatvorske kazne uz obvezu da moraju platiti alimentaciju ili će im se presuda opozvati. Iako su sporovi radi uzdržavanja djeteta po zakonu hitni, znaju se otegnuti i nekoliko godina. Na svojoj koži osjetila je to majka (identitet poznat redakciji op.a.) danas kćeri studentice, koja je pet godina čekala pravomoćnu presudu, kojom se nalaže njezinu bivšem suprugu da mora plaćati alimentaciju za dijete. Godinama je zaposlena u pravosuđu, posao joj je da odlično poznaje sve propise i zakone i svejedno joj to nije pomoglo. Kada je podnijela tužbu, kći joj je bila na početku srednje škole, a danas studira na zagrebačkom Pravnom fakultetu i uredno polaže ispit za ispitom, godinu za godinom. Položila je prije Obiteljsko pravo nego što je dobila alimentaciju.

Istina, valja napomenuti i da je spor trajao toliko dugo jer je presuda zbog žalbi oba roditelja dvaput ukidana te je predmet dvaput vraćan na ponovno suđenje. Prva presuda donesena je relativno brzo, krajem 2006. nakon šest mjeseci, no ukinuta je u srpnju 2007. godine, a onda je prošlo više od godinu dana dok nije donesena nova presuda u kolovozu 2008. godine. No, i ona je ukinuta nakon žalbi u svibnju 2009. godine te je treći put presuđeno da otac mora uzdržavati kćer krajem travnja 2010. godine. No, sutkinji, tada već trećoj po redu, trebalo je čak četiri mjeseca da napiše presudu. Županijski sud je tu presudu potvrdio krajem veljače ove godine. No, nije tu bio kraj sudske bitke, niti je otac dragovoljno želio isplatiti alimentaciju za kćer. Nakon pet godina povlačenja po sudu majka i kći morale su ovrhom tražiti pljenidbu njegovih primanja kako bi došle do dosuđene alimentacije. – Da sam imala plaću sve te godine 2000, 3000 kuna, mogla bih prositi jer s tom plaćom nas dvije ne bismo normalno mogle živjeti. Na papiru je sve dobro zamišljeno, ali u praksi je strahota. Dijete ne može čekati toliko vremena na presudu jer mu odmah treba novac za školovanje, odijevanje i druge potrebe. Koliko samo koštaju knjige za fakultet – kaže majka kćeri studentice.

Nakon pravomoćne presude i ovršnog postupka koji je morala pokrenuti kako bi joj kći dobila alimentaciju, opet je ovih dana zapelo. Iako su primanja bivšeg supruga zaplijenjena, kći joj alimentaciju nije dobila jer su je pogreškom uplatili na krivi račun! Na četiri najveća suda u zemlji, u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, u prošle tri godine zbog neplaćanja alimentacije za djecu tuženo je 2772 roditelja. A samo na Zagreb otpada polovica tih tužbi, kojih je u prošle tri godine bilo 1583. Za uzdržavanje djece do šest godina u pravilu se dosuđuje alimentacija od 17 posto prosječne plaće, za djecu od sedam do 12 godina dosuđuje se alimentacija od 20 posto prosječne plaće, a za uzdržavanje djece od 13 do 18 godina dosuđuje se 22 posto prosječne plaće. A prosječna plaća u, primjerice, prosincu 2011. godine bila je 5493 kuna. No, najviši iznosi alimentacije koji su dosuđivani djeci bogatih roditelja bili su do 10.000 kuna.

Odvjetnica Dafinka Večerina podržava prijedlog ministrice Milanke Opačić da država isplati alimentaciju djeci čiji to roditelji ne čine, a onda je ti roditelji moraju odraditi kroz javne radove. – To je sjajan potez ministrice, a takva praksa da se država naplati od roditelja koji ne plaćaju uzdržavanje za dijete tako što će oni morati odraditi javne radove postoji u Švicarskoj i još nekim zemljama. Mislim da je to dobro jer će netko tko je nezaposlen i nema novca prihvatiti javne radove, a onaj tko ima novca, ali krije prihode i ne želi plaćati uzdržavanje djeteta, ipak će na kraju radije platiti alimentaciju nego ići na javne radove – smatra D. Večerina.

Izmjene zakona

Da bi se roditelje natjeralo na javne radove zbog neplaćanje alimentacije, takva odredba morat će se uvrstiti u Obiteljski zakon. Inače, protiv roditelja koji šest mjeseci ne plaćaju alimentaciju na temelju sudske odluke pokretali su se i kazneni postupci zbog povrede prava na uzdržavanje djeteta, no u praksi se uglavnom izriču uvjetne zatvorske kazne. – Ti postupci traju, a roditelji se žale da im je tvrtka otišla u stečaj, da su bez posla, da će platiti uzdržavanje djeteta za dva mjeseca čim budu imali novca. Rijetko tko ode u zatvor. No, kazneni postupci ipak prisiljavaju one koji imaju novca, a ne žele plaćati ništa za dijete da to učine jer u suprotnom idu u zatvor – kaže Dafinka Večerina. Na pitanje koliko je u praksi roditelja koji stvarno nemaju novca za plaćanje alimentacije, a koliko je onih koji ne žele plaćati za uzdržavanje djeteta pa prikrivaju prihode i imovinu, odvjetnica Večerina na temelju svog iskustva odgovara: – Ima i jednih i drugih, no više je ovih drugih koji ne žele platiti uzdržavanje svog djeteta. Oni koji nemaju novca ili imaju malo, trude se platiti za svoje dijete radeći honorarno. Kako su sporovi o plaćanju alimentacije često teško naplativi, javnim će radovima neplatiša podmiriti svoj dug.