Ispovijest Šprajcera za MAX!

Da sam dao glas za Štimca, nikad ne bih završio u zatvoru!

Foto: Boris Ščitar/PIXSELL
Da sam dao glas za Štimca, nikad ne bih završio u zatvoru!
29.04.2014.
u 17:30
Po izlasku iz pritvora Neven Šprajcer je odlučio o svemu govoriti samo za sportski tjednik Max!
Pogledaj originalni članak

Dva i pol mjeseca Neven Šprajcer proveo je iza rešetaka u slučaju “Pošteno suđenje” te je nepravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno. A onda je opet na nekoliko dana završio u pritvoru zbog poslovanja NK Karlovca, piše tjednik Max!

Kako ste nakon svega doživljenoga?

– Dobro, ima puno situacija u životu koje te lome, ali ako si dovoljno snažan i stabilan i ako imaš obitelj iza sebe, ništa te ne može slomiti. Iako sve to osjetiš na svojim leđima i negdje u sebi, ali ne dam se niti ću se ikad dati – počeo je priču Neven Šprajcer.

Kako je obitelj podnijela pritvaranje?

– Dobro, nije prvi put. A i kad sam prvi put završio u pritvoru, bili su uz mene jer me znaju. Znaju tko sam i kakav sam. Supruga, djeca i bližnji ni jedne sekunde nisu posumnjali u mene. Da nisam u nogometu, da nije bilo onih famoznih izbora za predsjednika HNS-a kad se Štimac kandidirao, sve mi se to ne bi događalo. I NK Karlovac bi na moju sreću još bio u prvoj ligi. Ovako sam ispao dežurni krivac za sve u nogometu. Ali vrijeme će pokazati svoje.

Imate djecu, kako su oni podnijeli to što im je otac u zatvoru?

– Oni su moja snaga, žive za mene i svoju mamu, imamo i roditeljski i prijateljski odnos, nema tajni. Nisu glupi, sve razumiju. I sin igra nogomet, samo bi bilo dobro da pokuša biti pametniji od mene.

Zašto?

– Da iz svega barem izvuče nekakvu korist, da razmišlja glavom, a ne da ga vodi srce. Otkako sam ušao u nogomet imam samo probleme i kredite, i ništa lijepoga, osim što radim ono što volim.

Foto: Kristina Stedul-Fabac/PIXSELL

Ljudi iz Karlovca nam govore da niste baš nešto zaradili od nogometa.

– Što bih zaradio? Od tri je kredita jedan otišao na NK Karlovac. Prije sam imao i stan i poslovni prostor; stan još nisam riješio, a poslovni sam prostor, dok sam radio u NK Karlovcu, prodao.

Znat ću vratiti za dobro i loše

Imate li dojam da ste vi sitna riba koja je platila “ceh” umjesto velikih?

– Nisam nikakva riba, ni mala ni velika, ali na nekome se moralo nešto lomiti, kako u prvom tako i u drugom slučaju. No, koliko vidim, nikoga ne zanima istina, ali ona će kad-tad isplivati, iako znam da me čeka duga borba.

A što je istina?

– Istina je da ni u jednom slučaju nema moje krivice, da ni za što nisam kriv. Možda me se može teretiti za nešto u Karlovcu jer smo radili kako smo radili, ali to nije bilo odlukom Nevena Šprajcera; bilo je puno važnijih ljudi koji su bili u klubu i odlučivali. No u procesu će se već sve dokazati.

Za “Pošteno suđenje” osuđeni ste nepravomoćno, a onda ste jednoglasno izabrani za predsjednika Nogometnog saveza Karlovačke županije.

– Izbor me nije iznenadio. Sad svi misle da se inatim nekomu, državi ili tko zna komu, tim izborom, ali i moji odvjetnici i ja, pa i svi drugi koji su ondje bili, bili su uvjereni da ću biti oslobođen. Izbori su bili raspisani još 15. veljače za 4. travnja, nisu raspisani nakon što sam osuđen kako bih dokazivao nevinost. A to što sam izabran jednoglasno, očekivao sam. Da sam izabran s omjerom glasova 15:14 odustao bih; pobjeda s jednim glasom više nije pobjeda, nego znak da nisam dobro radio. Jednoglasna podrška govori o tome kako smo radili u Karlovačkoj županiji.

Davor Šuker i Damir Vrbanović bili su na skupštini i tako vam dali podršku.

– Svakomu normalnomu u nogometu, pa i da nije predsjednik županijskog saveza, njihov dolazak znači mnogo. Znamo tko je Davor Šuker: i da nije predsjednik HNS-a, njegov bi dolazak mnogo značio. Doduše, mi smo narod kojem nitko ništa ne znači. No zahvalan sam im, ali moramo biti i realni, to im je bila i obveza, ne prema Nevenu Šprajceru, nego prema bilo kojem predsjedniku županijskog saveza.

U posjet vam u pritvor nisu mogli dolaziti, no je li vam tko iz HNS-a slao poruke podrške posredstvom odvjetnika?

– Bilo je javljanja, ali to je takvo vrijeme da ti se ne javljaju ni oni koji bi se trebali javljati. Naviknuo sam se, ali moraju znati da je moja prednost to što sam mnogo mlađi od svih i znat ću pamtiti i vratiti, kako pozitivno tako i negativno.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Koliko vam je ljudi okrenulo leđa?

– Ne bih se time zamarao, važni su mi oni koji su ostali uz mene.

Očekujete li da će drugostupanjska presuda biti u vašu korist?

– Bio sam uvjeren da će biti i prva, pa sad ne znam što očekivati. No smatram da je oslobađanje realnost. Nije u redu da komentiram nepravomoćnu presudu, ali ne mogu vjerovati koga su uzeli za svjedoka protiv mene. Tu sudstvu ne dajem za pravo, svjedok bi morao biti čistog morala i savjesti, imati nekakvu karizmu. A taj koji me je ocrnio... ma bolje da ne govorim o svemu tome. Rekao je da je iz nogometa izišao zbog pritiska, da mu se sve zgadilo. Kao dokaz sam dao njegove riječi medijima kada je rekao da odlazi zbog bivšeg predsjednika za kojeg govori da je lopov, kriminalac itd. Poslije se ispostavilo da je otišao zbog nogometnih sudaca. Zato mi nije jasno kako je sud mogao takvoga uzeti za svjedoka.

Sretali ste Širića i Djedovića?
– Kako da ne, Djedovića manje, ali sa Širićem sam bio toliko puta u sudnici da mi je postao dosadan, ha-ha! U zatvoru se nismo viđali, to je nemoguće.

Jeste li vidjeli neke druge poznate osobe, ima li ih sad po našim zatvorima?

– Vjerojatno jesam, ali nije me to zanimalo. Ma nije me zatvor ni šokirao ni impresionirao, to je dio života, u Hrvatskoj je postao uobičajen, bilo je i budućih i bivših predsjednika koji su bili ondje. U takvoj državi živimo.

S kim ste bili u sobi u pritvoru?

– Bilo nas je pet-šest, od onih optuženih za ubojstva do optuženika za privredni kriminal. Bili su svi normalni, a u zatvoru, znate, nikad nitko nije kriv. Neki dokažu, neki ne, ali nikomu nije lako.

Nadan Vidošević je smršavio, a vi?

– Isprava sam smršavio oko 17 kilograma, ali sam se potom oporavio. Ako se koncentriraš na sebe, a u zatvoru imaš jedino vremena za sebe, možeš se posvetiti zdravlju, čitanju, čemu god želiš. A vani mi moj način života to ne dopušta. U nogometu uvijek kasniš.

Sada ste suočeni s optužbom za nezakonito poslovanje NK Karlovca.

– Tako je kako je. Nismo bili sveci, ali bi 99 posto klubova, kad bi se napravila prava revizija, bilo gore od NK Karlovca.

Kad ste ponovno završili u pritvoru, jeste li se bojali da ćete opet dugo ostati?

– Očekuješ svašta. Kad sam prvi put pritvoren, rekli su mi da ću ostati 30 dana, a bio sam dva i pol mjeseca. Nisam se nadao ni sad da ću ostati dva dana, ni 30 dana. Prepustiš se situaciji. Jedino što znaš jest da nećeš biti šest godina.

Koliko znamo, dobri ste sa Zdravkom Mamićem, mislite li da su preko vas pokušali doći do njega?

– Što znači biti dobar? Dobar sam sa svima iz nogometa, tako i s njim. Znamo se, ali nismo mi nekakvi kućni prijatelji. Koji je bio cilj istrage, ne znam. Jedino znam da to nije bio udar na mene i Karlovac, nego na nogomet. Pisalo se o potresu u HNS-u kad smo uhićeni, pisalo se mnogo laži i moja supruga podnosi tužbu protiv jednog medija. Nemam veze s HNS-om, iako bih rado imao. Sad ne mogu, ali da nema ovih procesa, kandidirao bih se za izvršni odbor HNS-a.

Dali ste ostavku u Istri.

– Više nisam izvršni direktor, iako sam i dalje u klubu na plaći; zaposlenik sam, a na ljeto ćemo vidjeti što će biti. S predsjednikom Ščeglovom i Upravnim odborom vidjet ću kako dalje. Koliko znam, predsjednik bi želio da ostanem. Daj Bože da je više Hrvata kao što je naš Rus.

Igor Pamić dao vam je podršku.

– Igor zna sve, on je bio dio te priče, zna koga se za što pitalo i kako se radilo, pa se zato tako postavio. Sad s njim ne smijem razgovarati jer je svjedok.

Rekli ste da ste “nastradali” zbog izbora, borbe Vlatka Markovića i Igora Štimca, možete li to objasniti?

– Tada sam prvi put iznio svoje mišljenje. NK Karlovac je bio za Štimca, a velika većina u županijskom Izvršnom odboru za Markovića, pa ni ja nisam mogao biti za Štimca, da sam i htio. Prvi put kad sam se suprotstavio Upravnom odboru Karlovca izbacili su me iz kluba. Eto, toliko sam ja mogao odlučivati u klubu. Za mene bi bilo bolje da sam glasovao za Štimca. Neka se u ovome prepozna tko hoće, ali ne bi bilo ovakvog maltretiranja, ne bi bilo zatvora. Karlovac bi bio u Prvoj ligi, ostao bi Pamić, ostao bih ja i svi mi jer smo mi, a ne politika, stvorili prvoligaša. A s HNS-om se ionako ne bi mnogo toga promijenilo, iako iz tog konteksta moram izdvojiti Šukera. No sve bi ostalo bilo isto i da je izabran Štimac, a isti su ljudi Štimca postavili za izbornika. Mnogo promjena u HNS-u nije bilo, a ja sam Pedro koji treba visjeti za sve loše u našem nogometu. No svoj stav ne bih promijenio ni sada, svi znaju da je Marković osoba kakva se neće skoro roditi u našem nogometu, pa ni u državi. Dok je bio zdrav, a i sâm sam tako odgojen, bio je čovjek, a čovjeka se drži za riječ, a vola za rogove. On je tako funkcionirao, takav sam i ja i zato smo mi iz županije bili za njega. I danas bih, da znam da ću sve to proživjeti, jednako reagirao.

Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Biste li se s ovim iskustvom opet bavili nogometom da vam je sad 25 godina?

– Bih, to sam rekao i istražnom sucu. Nisam došao radi politike ili pozicije. Djed mi je bio u nogometu i u Karlovcu, potom moj otac, ja, a sad mi je i sin. Majčina je sestra 42 godine radila kao ekonomistica u Karlovcu, njezin suprug 20 godina, naslijedila ju je kći, koja radi deset godina. Moja obitelj u kontinuitetu ima 150-200 godina staža u nogometu, dakle nisam zalutao. I da, opet bih napravio isto i da znam da me sve ovo čeka. Znam da nisam kriv, a ako je to najgore što mi se moralo dogoditi u životu, onda neka je. Bolje i to nego da me udari automobil, ha-ha.

Što će biti s NK Karlovcem?

-To je klub mog života i želim da se vrati. A svi oni koji sad po medijima govore da će nešto s klubom napraviti kad se sve ovo oko njega raščisti, sad imaju priliku, imaju trećeligaša Karlovac 1919, bez dugova, sa 180 djece, sedam licenciranih trenera, pa neka se ti dušobrižnici prime posla, neka ne dijele savjete po medijima i kafićima.

Politika udara po nogometu

Koliko ima crnoga u našem nogometu?

– Ako sve što je crno u državi dolazi iz hrvatskog nogometa, onda Hrvatska nema problema. Dio HDZ-ove politike 2010., a sad i ova politika, udaraju po našem nogometu. Protiv Markovića je bilo i onih iz HDZ-a, neki su amnestirani kao da ništa nije bilo, da ne govorim o sadašnjem ministru sporta i njegovim napadima. Nogomet ne samo da nije najvažnija sporedna stvar, nogomet je u Europi drugi biznis. Kod nas se o nogometu govori i piše samo loše i vrlo neobjektivno i dok je tako, svi će misliti da je nogomet najprljaviji dio života u Hrvatskoj. Evo poslovanja Istre s 10-12 milijuna kuna proračuna; radi i živi čisto, državi odlazi nekoliko milijuna kuna poreza. Pa 50-60 obitelji živi od toga, da ne govorim koliko ih živi od Dinama, Rijeke ili Hajduka. I država bi to trebala uvažavati. Nitko ne pita zašto HRT ne zanima nogomet, a svi plaćamo 80 kuna mjesečne pristojbe ili zašto nemamo prihoda od kladionica; nitko se ne želi time baviti, a tu država i ministar mogu pomoći ako žele.

>> Šprajcer i Kozjan pušteni iz pritvora
>> Istra smijenila Šprajcera s mjesta izvršnog direktora

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

MO
mojazemlja
17:50 29.04.2014.

Ti si osuđen..sad možeš laprdati što hoćeš...