Čuvari tradicije baranjskih šokaca

Bor se kiti vijencem od kokica, salon bombonima i vatom, a na pod se stavlja slama

Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
JELKA se ukrašava baš na Badnjak, a u kuću je unosi netko od starijih
Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
OBJED Na Badnju večer jedu se suha štuka i posni grah, a kao poslastica rezanci s makom ili orasima
Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
NOŠNJA Mladi se oblače u narodnu nošnju te uz pjesmu ukrašavaju borove grane koje se stavljaju u prozore
24.12.2019.
u 16:13
Bor se kiti vijencem od kokica, salon bombonima i vatom, a ispod stolnjaka na Božić se stavlja slama
Pogledaj originalni članak

Baš kao nekada, Stipi Golubovu iz baranjskog Draža i ovoga će Badnjaka rano ujutro na vrata pokucati stariji sumještanin i imenjak Stipo. Sjest će on za postavljeni stol i početi – kukurikati.

– On viče kukuriku, pipipi, meeee, beeee, da bude svega i svačega sljedeće godine u kući, a dotle ga domaćica posipa kukuruzom i žitom po glavi – započinje 70-godišnji Stipo Golubov.

Ustajalo se na Badnjak uvijek jako rano, baš kako bi se dočekalo dragog gosta.

– Poslije toga popio bi rakijicu ili dvije, tri, kako tko, pa bi išao u drugu kuću, i tako redom – nastavlja.

Na Badnjak se, dodaje, ne jede gotovo ništa do same večere, za koju se priprema praktički cijeloga dana. Domaćice znaju, pak, ispeći bundevu turkinju, da se bar nešto stavi u usta.

– Kad dođe večer, najstariji član obitelji ode u vrt po slamu i donese je pred kuću. A kad noć padne, svi se ukućani okupe, najmlađi u obitelji zapali svijeću na ganjku i ulazi u kuću s najstarijim članom koji nosi slamu na leđima. Pozdravljaju s “Hvaljen Isus, čestit vam Božić i stara godina”, a ostali odgovaraju “Amen, svi živi i zdravi s vama zajedno”. I tako se obilazi tri puta oko stola i ponavljaju se iste riječi. Svijeća se, nakon toga, stavi na stol, a slama se raširi po podu – djeca su oduvijek to jedva čekala, pa i stariji, valjaju se i iščekuju večeru – opisuje naš sugovornik.

Stojimo u Šokačkoj kući u Topolju, mjestu u općini Draž. Do tradicije se u tom baranjskom kraju itekako drži. Njeguju ih, tako, i u KUD-ovima Seljačka sloga Gajić te Baranjski šokci, u kojima su okupljeni. O Šokačkoj kući, pak, brine se Društvo prijatelja baranjskih starina “Ižip” Topolje.

– Za večeru se jelo, ako je netko imao, suhu ribu, primjerice štuku, i posni grah. Od poslastica su se pripremali rezanci s makom ili orasima. Prije same večere svi bismo izmolili Očenaš, a najstariji bi član nalio vina u žlicu i polio ga po svijeći, koja bi se tako ugasila. Svi smo gledali u kojem će smjeru krenuti dim sa svijeće, jer na koga ide, taj će sljedeći umrijeti.

Obično bi on išao u visinu pa smo svi bili sretni, jer to znači da ćemo dogodine opet svi biti zajedno za Božić – smješka se Stipa. Kad se ugasi svijeća, upali se lampa i započne večera. Nakon objeda, uživalo se u slami, a mnogi su u njoj i spavali.

– Djeca su igrala razne igre. Meni je u sjećanju ostalo da je na pol sobe bilo tetivo, za koje se vezao konac i na njemu je visjela jabuka. Djeca su hvatala jabuku ustima, ali bez ruku, i uvijek bi nam zbrisala. Pjevale su se svete pjesme, a oko 23.30 sati svi bismo se počeli spremati za polnoćku. Nije bilo struje, bilo je mračno pa su, sjećam se kao danas, iz susjednog Gajića mještani s lampama hodali do Draža, gdje nam je zajednička crkva. Bila je to svjećica do svjećice! Zapadao bi dubok snijeg, prtilo se, ali svatko je sa zadovoljstvom išao na polnoćku – priča.

Nakon povratka iz crkve, lijegali bi na slamu i spavali na njoj do jutra. Stipo živi sa suprugom Janjom i njezinom majkom, a ima dva sina i četvero unučadi. Cijela će se obitelj okupiti oko zajedničkog stola, a na njemu će se, sasvim sigurno, pridržavati jednog starog običaja:

– Stavit ćemo slamu ispod stolnjaka, tako radimo od davnina – zaključuje.

Dorotea Knežević i Hrvoje Balatinac članovi su folklorne skupine OŠ Draž, a kad god zatreba, spremno uskaču u narodne nošnje. U Šokačkoj kući u Topolju kite oni bor, onako kako se to radilo nekada – vijencem od kokica, vatom, salon bombonima... Dok ih promatra, Eva Balatinac prisjeća se kako u djetinjstvu jelku nije smjela dirati.

– Jelke nisu bile velike, i bile su uže. Uvijek su stajale u prozoru, jer su zidovi šokačkih kuća debeli, u mom su domu čak 60 centimetara, pa je daska prozora jako široka i unutra stane jelka. Nikada je nismo smjeli dirati – prisjeća se Eva, čelnica KUD-a Seljačka sloga iz Gajića.

– Kitilo se baš na Badnjak. Uvijek bi jelku donio netko od starijih, mi djeca ulazili bismo kad sve to prođe i govorilo se da ju je donio Boga. U moje vrijeme na grani se našla još i koja naranča, ali nju nisi smio pojesti sam u jednom danu – opisuje ona.
Grana, odnosno jelka, stajala je u bundevi.

Marta i Filip članovi su KUD-a Baranjski Šokci, njoj je 21 godina, njemu su 23. I oni su čuvari šokačke tradicije.

– Peći ćemo gusku za Božić i imat ćemo granu. Slamu više nitko ne unosi. To je se sačuvalo do danas od šokačkih običaja – kažu oni, ponosni što su i sami dio te priče.

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

BA
Barbasmora
16:27 24.12.2019.

Šokci i šokačice su etnicka grupa iz madzarske, srbije i hrvatske, koja moze bit u mnogocemu uzor mnogima! Mozemo bit sritni i ponosni da imamo šokačku tradiciju i u Hrvatskoj! Bravo šokci i šokačice!