Čist sam i tako sretan da me katkad strah

Kako da se pomirim s tim da sam izgubljen slučaj!? Ma nisam, čovječe, NISAM! Idem do kraja, jebote! Ako treba, umrijet ću za ono što želim! A želim biti OSOBA, stabilna osoba, zrela i odgovorna... Ma jebote Šarengrad, jebali te tvoji komadi, prijateljstva, stremljenje, bitke, OVO JE PRAVA BITKA.

Konačno si sam, prepušten samom sebi! Biti osuđen na sebe, i mrziti se istovremeno! Startaš iz debelog minusa, istina je, no ovo je prilika koju si priželjkivao!” Ovo je ulomak iz “Ponedjeljka”, nedavno u metropoli predstavljenog autobiografskog romana bivšeg zagrebačkog ovisnika Daniela Belea (33), danas sretno oženjenog oca malenog Doriana.

Nisu pali na šarm
Brutalnom iskrenošću i energičnim stilom, u dahu opisuje posljednju fazu pucanja heroinom, neuspješne kratke pokušaje liječenja i trilersku 4-godišnju borbu sa samim sobom u najstrožoj zajednici Cenacolo. Bistrog uma, oduvijek buntovne, idealističke prirode, okove mrskih mu nametnutih pravila svijeta, četiri je godine skidao ubrizgavanjem žutog.

U Cenacolo, na inzistiranje roditelja, stigao je s oklopom predrasuda i s osjećajem nadmoći. “Kaj ću ja među ovim vjerskim frikovima, nemrem vjerovat da puše tu spiku!” U sebi, divio se svom, mislio je, lukavom planu: odradit će prema pravilima sve dvostruko bolje nego ostali pa će izići za duplo kraće.

No, na frajersku spiku koju je inteligencijom i šarmom, i u najgorim kriznim danima, uspješno prodavao na zagrebačkom asfaltu, u Cenacolu nisu pali. Nije, naime, računao da kod momaka u zajednici ne prolazi nikakva gluma, a najbolji način za stjecanje njihova povjerenja i poštovanja jest biti iskren i ponizan. Iz zajednice je kao kompletna ličnost, s izgrađenim stavovima, u život krenuo punim plućima, a ubrzo se sve posložilo, baš kao u bajci.

– Tražio sam je 30 godina, a pronašao sam je u jednoj sekundi. Sreli smo se u nekom društvu, a drugi dan otišli smo na piće. Odmah smo znali da smo stvoreni jedno za drugo, iako, priznajem, ona je, za razliku od uplašenog mene, bila puno odlučnija da odmah krenemo ozbiljno. Jedno jutro probudio sam se i pomislio: što je meni, pa ona je prava! – priča Bele i dodaje da su se vjenčali nakon 9 mjeseci veze, a prije godinu i pol dobili sina Doriana. Trenutačno radi kao programer.

Obiteljski izleti
– Nije mi važno što taj posao možda i nije za mene, jer plaća je dobra, a najvažnije mi je da oni imaju sve što im treba. Željka studira, tako da se ja moram pobrinuti za kruh – iskren je. Vikendima njih troje često odlaze na izlete po Hrvatskoj. Voli društvo, a ne izbjegava ni “stare ratne drugove”. Toliko je sretan, kaže, da ga je katkad strah.