U Pojasu Gaze, dok rat bjesni svom silinom, dok glad izjeda ljude, a infrastruktura tone u prah i pepeo, iza kulisa ratne destrukcije odvija se tiha, ali brutalna diplomatska operacija. Američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, povezani više ideološki nego formalno, ne odustaju od ideje koju mnogi kritičari nazivaju etničkim čišćenjem putem trajnog preseljenja Palestinaca iz Gaze.
Turizam na zgarištu
Cilj nije samo vojna pobjeda nad Hamasom već i duboka demografska, teritorijalna i politička transformacija Pojasa Gaze, iz enklave otpora i rata u prostor “atraktivnog turizma”. Prema američkom portalu Axios, direktor izraelske obavještajne službe Mossad, David Barnea, ovoga je tjedna boravio u Washingtonu. Cilj njegova tajnog posjeta bio je pridobiti podršku Trumpove administracije za “dobrovoljni transfer” stotina tisuća Palestinaca u treće zemlje. Kako je Barnea izvijestio posebnog izaslanika Bijele kuće Stevea Witkoffa, Izrael već vodi pregovore s Etiopijom, Indonezijom i Libijom o otvaranju kanala za prihvat protjeranih Palestinaca. Nakon što su Egipat i Jordan odbili Trumpov zahtjev da prihvate stanovnike Gaze, izraelska diplomacija, uz američku potporu, traži alternativne lokacije. Sve to obavijeno je velom humanitarnog jezika: “dobrovoljnost”, “rješenje”, “budućnost bez Hamasa”. No pravna stvarnost ostaje neumoljiva, međunarodno pravo izričito zabranjuje prisilno premještanje zaštićenog civilnog stanovništva, a takva praksa prema svim relevantnim konvencijama predstavlja ratni zločin.
Netanyahu planira Gazu bez Palestinaca. Više od 87 posto teritorija Pojasa Gaze nalazi se ili pod izravnom izraelskom okupacijom ili pod nalozima za evakuaciju. Preostali dio, jedva 12 posto, u koji su nagurani milijuni izbjeglica, lišen je struje, vode, hrane, kanalizacije i medicine. Na sjeveru Gaze dogodio se događaj koji sumira okrutnost trenutka: izraelski vojnici otvorili su vatru na masu očajnih ljudi koji su čekali humanitarnu pomoć. Poginulo je više desetaka civila, uključujući žene i djecu. Mnogi su stradali u stampedu koji je uslijedio u panici. UN i sve veće svjetske humanitarne organizacije govore o “oružju gladi” koje se koristi kao taktički alat za prisiljavanje stanovništva na bijeg, dakle, upravo ono što odgovara scenariju preseljenja u treće zemlje. Gazu ne treba samo vojno isprazniti, mora se slomiti duh naroda koji u njoj živi. Pregovori o primirju, koji se već mjesecima vode u Dohi uz posredovanje Katara, Egipta i SAD-a, tek su politička kulisa. I dok javnost vjeruje u mogućnost 60-dnevnog prekida vatre, stvarni planovi idu u sasvim drugom smjeru, prema trajnoj promjeni demografskog lica Gaze. Zabrinuta međunarodna zajednica, uključujući UN, Vatikan i brojne europske države, apelira na trenutačno primirje i humanitarnu obnovu. No ti apeli ostaju bez konkretnog učinka.
Glas u pustinji
Human Rights Watch, Amnesty International i druge organizacije optužuju Izrael za ratne zločine, upozoravajući na sustavno uništavanje civilne infrastrukture, korištenje gladi i žeđi kao oružja, te neprihvatljivo kolektivno kažnjavanje cijelog naroda. No, bez političke volje velikih sila, prvenstveno SAD-a, svi ti apeli ostaju glas vapaja u pustinji.
Gazu proždire egzodus. Ljudi svakodnevno bježe s preostalih ruševina, bez hrane, vode, lijekova, nadajući se nemogućem, da će preživjeti. Djeca umiru od dehidracije, majke u naručju nose mrtve bebe, a starci koji se ne mogu kretati ostaju pod ruševinama. U takvoj stvarnosti, svaki plan koji predviđa njezino “pretvaranje u turističku atrakciju” zvuči ne samo groteskno već duboko zločinački. Izrael svoj plan naziva “dobrovoljnim”, Trump ga smatra “racionalnim”, a glasnogovornici u Washingtonu govore o “kreativnim rješenjima”. No istina je jednostavna i brutalna: riječ je o pokušaju da se zbriše jedan narod s vlastite zemlje, u trenutku kad je najslabiji, najgladniji i najranjiviji. Povijest je već zabilježila takve scenarije.
Zanimljivo. Nitko od Arapa ne želi Palestince. Još će završiti u EU. 😎