Bugojanska skupina: borci za Hrvatsku, gerilci ili teroristi?

Tog jutra 18. lipnja 1972. u logoru skrivenom u austrijskoj šumi Garanas bilo je vrlo živo. Grupa od 19 naoružanih mladih ljudi, odjevenih u neobične odore, stajala je u stroju pod punom vojnom opremom i pozirala. Fotografirao ih je njihov instruktor Marko Mudronja, koji ih je proteklih dana pripremao za oružane borbe, a onda su se laganim korakom uputili prema austrijsko-jugoslavenskoj granici. Tako je počela diverzantsko-gerilska akcija kodnog naziva Feniks-72, u kojoj su sudjelovali pripadnici Hrvatskoga revolucionarnog bratstva (HRB), okupljeni u skupinu koja će poslije biti nazvana Bugojanskom jer se iskrcala u podnožju planine Raduše u blizini Bugojna u BiH. Njihova je nakana bila u tamošnjim brdima podignuti "narodni ustanak" protiv komunističkih vlasti, srušiti Jugoslaviju i stvoriti slobodnu, demokratsku hrvatsku državu. No, prije upada u mrsku im tvorevinu naroda i narodnosti nisu imali dovoljno informacija o stanju u zemlji, a one kojima su raspolagali umnogome su bile pogrešne, stoga je to za njih bio put bez povratka. Nakon 38 dana okr­šaja, zasjeda, blo­kada i skri­va­nja, skupina će biti likvidirana u protuakciji jugoslavenske vojske i milicije najširih razmjera. Točno 54 godine poslije, ova se operacija još smatra jednim od najkontroverznijih događaja hrvatske i jugoslavenske suvremene povijesti.