Bruxelles sve bliži uvođenju sankcija Izraelu

U trenutku kada Pojas Gaze prolazi kroz najtežu humanitarnu katastrofu od 1948., međunarodna zajednica pokušava pronaći izlaz iz sukoba koji sve dublje dijeli regiju i svijet. U sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku održana je posebna konferencija o Palestini koja je okupila predstavnike više od 80 zemalja, međunarodnih organizacija i nevladinog sektora. Fokus konferencije bio je: zaštita civilnog stanovništva, hitna obnova Gaze te obnova političkog procesa temeljenog na dvodržavnom rješenju.

Akcija Pariza i Rijada

Dok je glavni tajnik UN-a António Guterres pozvao na trenutačni prekid neprijateljstava i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, palestinski predstavnici iskoristili su govornicu kako bi optužili Izrael za ratne zločine, kolektivno kažnjavanje i etničko čišćenje. Zatražili su formiranje međunarodnog tribunala. Izrael, kao ni SAD, nije sudjelovao na konferenciji UN-a, i prije je odbacio sve optužbe kao "propagandu" i "antisemitizam". Poseban značaj konferencija ima jer su je zajedno sazvale Saudijska Arabija i Francuska, dvije sile koje pokušavaju revitalizirati mirovni proces u odsutnosti američke diplomatske inicijative. Konferencija je potvrdila podršku rješenju o dvije države, uz stvaranje palestinske države unutar granica iz 1967. godine, s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Saudijci su pozvali na hitno zaustavljanje izraelske okupacije i ilegalne izgradnje naselja, dok je Francuska upozorila da je status quo neodrživ te da bi nastavak sukoba mogao destabilizirati širu regiju.

Međutim, dok se u diplomatskim krugovima zaziva mir, stvarnost na terenu je zastrašujuća. Mehanizam IPC (Integrated Food Security Phase Classification), koji procjenjuje razinu gladi u svijetu, upozorio je da je Pojas Gaze na pragu službenog proglašenja gladi, s već ispunjenim pragovima koji uključuju ekstremne nestašice hrane, pothranjenost i smrtnost zbog gladi. U enklavi razorenoj izraelskim zračnim napadima, bez vode, hrane, struje i lijekova, 2,1 milijun ljudi izgubilo je osnovne uvjete za život. U tom kontekstu sve više europskih zemalja počinje dovoditi u pitanje svoju suradnju s Izraelom. Španjolska, Irska, Belgija i Slovenija traže uvođenje ciljanih sankcija protiv izraelskih dužnosnika, a Europski parlament je već izglasao neobvezujuću rezoluciju u tom smjeru. Sve glasniji su i zahtjevi za suspenzijom Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela, kojim Izrael uživa povlašteni trgovinski status. Među najodlučnijima je Nizozemska, koja je, nakon Slovenije, zabranila ulazak izraelskim ultradesničarskim ministrima Bezalelu Smotrichu i Itamaru Ben-Gviru zbog "poticanja nasilja nad Palestincima" i zagovaranja "etničkog čišćenja".

Europska komisija predložila je prve formalne sankcije protiv Izraela od početka izraelske invazije na Gazu, što svjedoči o postupnoj promjeni raspoloženja u Bruxellesu prema Izraelu zbog gladi u Gazi, za koju i američki predsjednik Trump sada kaže da je "stvarna". Komisija predlaže djelomičnu suspenziju istraživačkog programa Horizon, odnosno isključenje izraelskih tvrtki iz tog programa, osobito onih koje se bave obrambenom tehnologijom i proizvodima dvojne namjene. Prijedlog zahtijeva odobrenje kvalificirane većine, što znači potporu 55 posto država članica koje predstavljaju dvije trećine stanovništva EU. Sudeći prema nedavnim raspravama o suspenziji Sporazuma o pridruživanju, prijedlog bi mogao dobiti potrebnu većinu. I dok Bruxelles sve otvorenije kritizira Izrael, Njemačka, Mađarska i Češka i dalje ga brane, tvrdeći da bi sankcije "ugrozile mirovne procese". U sjeni podjela unutar Europske unije, međunarodni napori da se omogući prekid vatre i pošalje pomoć Gazi, i dalje nailaze na prepreke zbog izraelske kontrole pristupa humanitarnim koridorima.

U međuvremenu, na izraelskoj političkoj sceni odigrava se dramatična unutarnja borba koja bi mogla imati dalekosežne posljedice. Prema pisanju izraelskog lista Haaretz, premijer Benjamin Netanyahu predstavio je plan za aneksiju dijelova Pojasa Gaze kako bi udovoljio koalicijskom partneru Bezalelu Smotrichu i spriječio raspad vlade. Plan, koji već ima prešutnu suglasnost SAD-a, i predsjednika Donalda Trumpa uključuje zauzimanje teritorija Gaze u fazama i njihovu dugoročnu integraciju pod izravnu izraelsku upravu. Iako se službeno izbjegava termin "aneksija", suština plana upravo to jest, jednostrana promjena statusa Gaze koja bi mogla zapečatiti sudbinu dvodržavnog rješenja. Prema informacijama iz izraelske vlade, plan uključuje vojnu operaciju i političke mjere za uspostavu "sigurnosne zone" u Gazi, uz nastavak pritiska na Hamas sve dok se ne preda ili potpuno ne nestane. No realnost je jasna, aneksija teritorija pod izlikom sigurnosti, u trenutku kada taj teritorij proživljava kolektivnu patnju bez presedana, predstavlja poraz svake zamisli o miru. Ako se plan provede, međunarodna zajednica suočit će se s novom činjenicom na terenu, izraelskom kontrolom nad dijelovima Gaze, i potencijalno potpunim kolapsom ideje palestinske državnosti.

Najviše pate djeca

Ujedinjeni narodi, Europska unija i brojne arapske zemlje već su upozorile da bi svaki pokušaj jednostrane promjene statusa Gaze mogao izazvati novi val nasilja i destabilizirati čitavu regiju. U trenutku dok Guterres poziva na mir, dok se u Parizu i Rijadu traže načini kako revitalizirati pregovore, a u Bruxellesu sve više država zahtijeva sankcije, Netanyahu povlači poteze koji Gazu guraju u tamu, a Izrael sigurno prema međunarodnoj izolaciji. Gubitnik u svemu, kao i uvijek, ostaje civilno stanovništvo: djeca Gaze koja umiru od gladi, obitelji pod ruševinama, generacije Palestinaca bez budućnosti, ali i izraelski građani koji ne vide kraj vječnom stanju rata. Ostaje pitanje: je li međunarodna zajednica spremna učiniti više od retoričkih osuda? Hoće li imati hrabrosti jasno imenovati agresora, obraniti međunarodno pravo i konačno uspostaviti mehanizam odgovornosti? Jer, ako svijet dopusti aneksiju Gaze pod izlikom "sigurnosti", onda je dvodržavno rješenje mrtvo, a s njim i posljednja nada za mirni Bliski istok.