Na samom početku jesenske kazališne sezone iz zgrade Hrvatskog narodnog kazališta ukradena su vrijedna poprsja hrvatskih velikana rađena prema posmrtnim maskama Krleže, Tijardovića, Cilića, Badalića i Freudenreicha. Ta je informacija iz pouzdanog izvora početkom studenoga 1997. godine stigla u redakciju Večernjeg lista te je pokrenula dilemu - je li bizarnija bila sama krađa ili ideja kradljivaca da biste vrijedne više od 100 000 tadašnjih njemačkih maraka „utope“ na Jakuševcu za, vjerovali ili ne, 200 kuna. U Hrvatskom narodnom kazalištu, navodno, nitko nije primijetio da postolja na kojima su bila masivna i teška poprsja Miroslava Krleže, Ive Tijardovića, Augusta Cilića, Ive Badalića i Freudenreicha, zjape prazna. Stoga baš nitko, osim samih kradljivaca, nije znao kako su ni kada točno ukradene biste, radovi poznatih hrvatskih umjetnika.
No u trenutku kada su konačno shvatili da su neke biste “isparile“, odgovorni u HNK su tu skandaloznu vijest najprije odlučili zatajiti. Ipak, ta je tajna bila kratkog vijeka - 5. studenog informacija o krađi je procurila i stigla do Večernjakove redakcije. Kako je vijest dolazila iz pouzdanog izvora tadašnji intendant HNK, Georgij Paro, nije imao manevarskog prostora da je demantira pa je, prema pisanju našeg novinara, nevoljko potvrdio istinitost informacija. Ipak, na pitanja o kojim je poprsjima riječ i koliko ih je točno nestalo, niti tada nije želio odgovoriti. I dok je intendant tvrdio da je šutnja u interesu istrage, naš je novinar u interesu istine odlučio provesti vlastitu istragu o bizarnoj krađi koja je danima bila skrivana te obavijena velom tajne. U pratnji jednog od djelatnika HNK koji je želio ostati anoniman Večernjakova je ekipa obišla mjesto zločina - foaje na prvom katu zgrade HNK, gdje su se nekada nalazile nestale biste. Na prvu se činilo da u velikoj prostoriji, gdje su se inače priređivali prijemi i izložbe, među tridesetak preostalih, nedostaju bar četiri poprsja, no kasnije se ispostavilo da ih je ukradeno ukupno pet. Naši su novinari tada doznali da je biste, prije nego što su bile ukradene, netko stalno premještao s jednog mjesta na drugo te iz jedne sobe u drugu, pa je djelatnik HNK tada zaključio da upravo zbog tog stalnog mijenjanja mjesta nitko i nije primijetio da su biste jednog dana nestale.
Svi detalji o misterioznoj krađi koje je Večernjakov novinar Damir Kramarić tada otkrio drugog su dana objavljeni u novinama, nakon čega su se sve nade polagale u policijsku istragu koja je trebala dovesti do kradljivaca i nestalih poprsja. Klupko se polako počelo odmotavati - istragom je utvrđeno da su biste hrvatskih velikana nakon krađe iz HNK „uspješno unovčene“, no ne na ilegalnom tržištu umjetnina, nego na Jakuševcu. Biste vrijedne više od 100 000 tadašnjih njemačkih maraka kradljivci su, vjerovali ili ne, prodali za samo 200 kuna. Od tog je trenutka glavno pitanje bilo tko su kupci i kod koga su završile ukradene biste? Velikim dijelom zahvaljujući istraživačkim tekstovima Večernjakovih novinara klupko se brzo nastavilo odmotavati. Naime, nakon članka koji je u novinama objavljen u četvrtak 6. studenoga, našoj se redakciji javila osoba koja je priznala da ima jedno od poprsja, zamolivši da netko iz redakcije dođe pogledati je li doista riječ o poprsju ukradenom iz HNK. Nakon toga javio nam se i Vladimir B. iz Zagreba koji je rekao da je od izvjesnog gospodina otkupio biste Tijardovića i Cilića. Bilo je to dovoljno da policija ubrzo uđe u trag neprocjenjivo vrijednim, unikatnim poprsjima.
Iz Odjela za suzbijanje organiziranog kriminala novinarima je 8. studenoga priopćeno da je istraga završena - svih pet ukradenih poprsja bilo je pronađeno te odmah vraćeno u zgradu HNK. Istog dana, policija je u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu privela djelatnike HNK kod kojih su pronašli i nekoliko slika, telefona te ostalih predmeta koji su također bili otuđeni iz Kazališta. Tek nakon što je istraga završila, a ukradene su biste bile vraćene na svoja mjesta, u pokušaju da opravda zakašnjelu reakciju oglasio se i tadašnji intendant. „Iako su čistačice još 28. kolovoza primijetile da dvije biste nedostaju, policiji se nismo službeno obraćali sve do 28. listopada, jer smo do tada mislili da su ta poprsja možda premještena negdje drugdje ili posuđena televiziji, zbog snimanja kakve TV serije.... Nekako u isto vrijeme iz Kazališta su nestali telefoni, mobiteli i još neke stvari, no taj nestanak koji smo prijavili policiji nismo tada povezali s nestankom poprsja. No kada su 17. listopada nestale još tri biste, konzultirali smo se s policijom, a desetak dana kasnije podnijeli smo i službenu prijavu“, priznao je nakon duge šutnje tadašnji intendant HNK, Georgij Paro. Istaknuo je da je približna tržišna vrijednost svakog od ukradenih poprsja bila oko 30 000 njemačkih maraka, no budući da je riječ o unikatima, njihova je umjetnička i kulturna vrijednost mnogo, mnogo veća.