'Bio sam siromašan student iz provincije. Nisam imao novca za velike izlaske po Zagrebu pa sam počeo piti kavu, to je bio moj maksimum'

Studentima i studenticama Katedre za filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te zagrebačke Akademije dramske umjetnosti on je omiljen i poštovan profesor. Televizijskim gledateljima i gledateljicama on je pak rado gledan i slušan gost subotnjih Posebnih dodataka u kojima na Trećem programu HTV-a, u sklopu filmskih maratona, znalački, zanimljivo i iskričavo s još nekoliko svojih kolega i kolegica besjedi o filmovima. No, ima još jedna umjetnost kojoj je dosljedno i posvećeno odan – glazba. Točnije, jazz, da budemo posve precizni. I unatoč svoj raskoši znanja iz područja filma, književnosti i jazza, nema u njega ni mrvu nadmenosti, prepotencije ni uštogljenosti. On je čista jednostavnost, iskrenost, skromnost, susretljivost, blagost i u razgovoru vrlo promišljena mudrost. Užitak ga je slušati, s njim razgovarati. U vremenima kada svi govore o sve dubljem jazu među generacijama, o nerazumijevanju, o pogubljenosti, o raznim prijetnjama od kojih strepimo, on kao neki dobri, plemeniti duh i riječima i vlastitim djelima razgrađuje uvriježene predrasude, ali i upozorava na ono što su stvarne prijetnje doba u kojem živimo. Ne lamentira on nadugačko i naširoko, sažme ono što ima reći i stane. Rado bi čuo i onoga tko mu sjedi nasuprot. Zanima ga dijalog, ne monolog. Nakon razgovora s njim bude vam nekako lakše. I ljepše i laganije jer ste razmijenili misli s – dobrim, iskrenim čovjekom. Neprocjenjivo! A taj pomalo renesansni čovjek u ranim pedesetima, s već podosta srebra u kosi i još uvijek znatiželjnim pogledom i radosnim osmijehom naš je filmolog, komparatist i strastveni jazzer iz publike – red. prof. dr. sc. Nikica Gilić.