Vlada je otpočetka priču s dvjema referendumskim inicijativama krivo postavila, a prave će muke za nju početi nakon što danas službeno objavi da nije prikupljeno dovoljno potpisa za održavanje referenduma. Prvo, premijer Plenković i ministri unaprijed su rezolutno osudili prijedlog dvaju referenduma kojima bi se osporila Istanbulska konvencija te mijenjala izborna pravila i smanjila prava manjinskih zastupnika.
Nije toliko problem što su vodeći ljudi države iznijeli stav koji je suprotan predlagateljima tih referenduma, ali je sporno što se iz svih njihovih izjava dalo iščitati da će vlast poduzeti sve da do njih ne dođe. To je posebno sporno jer je upravo država ta koja potom preuzima cijeli proces provjere i prebrojavanja potpisa što, i u slučaju vjerojatne istine da potpisa nema dovoljno jer su prikupljeni “na knap”, pobuđuje sumnju da je država namjerno sabotirala te inicijative.
Treće, država, odnosno Ministarstvo uprave nije dopustilo da pri prebrojavanju potpisa budu prisutni promatrači, koji, uostalom, prisustvuju i prebrojavanju glasova na svim izborima. Četvrto, kada Vlada službeno objavi da potpisa nema dovoljno stvorit će se kaos i buka koju će, opravdano, stvarati aktivisti dviju inicijativa optužujući Vladu da laže. Pa inicijativa “Narod odlučuje” već je neki dan objavila da ne komentira neslužbene laži ministra Kuščevića, nego samo one službene.
Nimalo neuobičajena, ali posve neprimjerena komunikacija u ozbiljnoj državi. Naravno, pod uvjetom da je Hrvatska ozbiljna država, a to teško može biti dok ne bude imala jasno propisane zakone. Naime, zakon o referendumu mnoge detalje važne u procesu prikupljanja potpisa za jedan referendum jednostavno ne propisuje. Da je zakonska regulativa posve jasna i da jamči nepristranost države kao i da propisuje jasna pravila inicijativama koje bi pokrenule referendume, drame s prebrojavanjem potpisa uopće ne bi bilo.
Međutim, ni ova ni prethodne Vlade nisu pokazale volju za mijenjanje zakona o referendumu, a istodobno zbog dinamike političkih zbivanja u Hrvatskoj, ali i u Europi, referendumi postaju sve češće oruđe u rukama tzv. naroda. Prilično kontradiktorno.
Obzirom da lijevo-liberalne opcije, zbog toga što su manjina u društvu a nemaju ni potrebe, ne kane inicirati i prizivati referendume, ne možemo ni očekivati da vladajuće elite mijenjaju zakone o referendumu. Naime, vladajuće elite u Hrvatskoj uvijek predstavljaju lijevo-liberalnu opciju bez obzira što ih ovi nisu izabrali. Referendum je "oružje" većine i zato je vladajućima u interesu da to oružje bude više priča a manje moguća stvarnost. Ako nema "Baukove matematike", postoji APIS. Ako nema APIS-a, bit će nešto drugo. Bolje sve nego - referendum! I tako još par desetljeća.