Niti u Tuđmanovo vrijeme jedan pojedinac nije imao veću vlast nego što je danas ima Andrej Plenković. Tako smatra Mirko Galić, novinar, urednik i diplomat, koji je tu tezu iznio u emisiji Sve u 16, novom formatu Večernji TV-a u kojem svoja mišljenja sučeljavaju četvorica Večernjakovih kolumnista.
Uz Galića, stalni su gosti povjesničar Neven Budak, dugogodišnji urednik Večernjeg lista Žarko Ivković i sociolog Dragan Bagić, jedan od najupućenijih političkih analitičara. Tema emisije bila je: „Tko zapravo vlada Hrvatskom – politika, interesne mreže ili netko treći?“ Rasprava je brzo pokazala da odgovor nije jednostavan – ali ni ugodan.
„Mislim da treba razlikovati tko donosi odluke, a tko smišlja te odluke“, upozorio je Budak. „Ono što mi vidimo su odluke koje donosi vlast, ali pitanje je tko na tu vlast utječe i koji krugovi zapravo kreiraju politiku.“
U pokušaju da pokaže koliko je to pitanje ušlo u javni prostor, Budak je spomenuo i vlastitu internetsku pretragu: „Pitao sam Google tko vlada Hrvatskom. Odgovor je bio – masoni, UDBA, komunjare. Dakle, to je opće mišljenje“, našalio se.
Ivković je pokušao mapirati strukturu moći: uz izvršnu vlast kao najjači centar, istaknuo je stranačke mreže i interesne lobije. „To su pojedinci ili skupine koji imaju kapital, utjecaj i pristup političkom vrhu“, rekao je, dodajući kako upravo ti slojevi često imaju presudan utjecaj na odluke.
Najzanimljiviji zaokret ponudio je Dragan Bagić. Umjesto kritike, on lobije – brani. „Demokratičnost se ostvaruje kroz pritiske različitih društvenih skupina“, rekao je, naglašavajući da su lobiji sastavni dio modernih demokracija. No odmah je dodao ključnu ogradu: problem nastaje kada se odluke donose mimo pravila, izvan formalnih procedura. „Tada demokracija počinje kliziti u nešto drugo.“
U praksi, upozorava Bagić, sustav sve više nagrađuje političku lojalnost: „Danas je članstvo u stranci velika preporuka, ako ne i uvjet za funkcije – od sportskih saveza do važnih državnih institucija koje postaju ispostave središnje vlasti.“
Ivković pritom ističe da to nije specifičnost jedne stranke. „To rade sve stranke“, kaže, navodeći primjer Zagreba. „Tko je na ključnim mjestima u Holdingu i u drugim službama? To su sve ili stranački poslušnici ili ljudi od povjerenja platforme Možemo“, govori Ivković. Kao kontrapunkt navodi Dansku, gdje su institucije depolitizirane i profesionalizirane.
Da li je depolitizacija institucija moguća kod nas? Budak je skeptičan. „Da je u Danskoj vladao HDZ kako vlada kod nas, teško da bi se takva promjena dogodila“, rekao je, dodajući da i društveni obrasci i politička kultura igraju važnu ulogu.
Rasprava se dodatno zaoštrila kada je Bagić HDZ nazvao danas najznačnijom partijom koja funkcionira po istim principima kao i nekadašnja Partija. Ivković, poznat po svojim tradicionalnim stavovima, djelomično se složio, ali dodao da taj obrazac nije rezerviran samo za HDZ, nego bi ga reproducirala svaka stranka koja dovoljno dugo ostane na vlasti.
Kao konkretan primjer „nevidljive mreže“ koja upravlja sustavom sudionici su izdvojili aktualne nepravilnosti u sportskim savezima. Bagić je tu iznio zabrinjavajuću dijagnozu:
„Fascinantan je izostanak bilo kakvog preventivnog učinka istraga i uhićenja. Kako je moguće da vi imate uhićenje gospodina Mikulića, a nekoliko mjeseci prije toga uhićenje bivšeg ministra zdravstva, A između toga stranački, politički, nastavlja se s nekim spornim ili koruptivnim radnjama. Druga stvar koja je meni ovdje zanimljiva da vi imate jednog gospodina Pavleka koji tamo nije niti čelna osoba nego je jedan od profesionalaca unutar Saveza koji ima izgleda potpuno odriješene ruke da može raditi što hoće i nitko ga ništa ne pita. Dakle, vi imate predsjednika, imate Izvršni odbor i imate neka nadzorna tijela tog saveza unutar te organizacije, imate Olimpijski odbor imate Ministarstvo. I nitko ništa ne propituje, nitko ništa ne dovodi u pitanje“, govori Bagić. Kako onda do zdravijeg sustava? Ako je rasprava išta pokazala, onda je to da Hrvatska nema problem s tim tko vlada – nego kako se vlada.
Formalno, vlast je jasna i koncentrirana. Neformalno, ona je razgranata kroz mreže utjecaja koje često izmiču kontroli institucija. Upravo u tom raskoraku između formalne demokracije i stvarnih odnosa moći leži ključni problem sustava.
A odgovor na pitanje kako iz toga izaći možda je dao upravo Bagić – i to bez velike filozofije: problem je što se moć i resursi i dalje distribuiraju kroz politiku, pa ljudi u sustav ulaze ne zato što žele, nego zato što moraju.
Drugim riječima, dok god politika ostaje glavni kanal za posao, karijeru i napredak – mreže će opstajati.
Zdraviji sustav ne počinje promjenom ljudi, nego pravilima igre: manje političke kontrole nad resursima, više autonomije institucija i prostora za neovisne karijere.
U suprotnom, zaključak emisije ostaje prilično sumoran: nije pitanje tko vlada – nego zašto se ništa bitno ne mijenja, bez obzira na to tko je na vlasti.
Budak, Galić i Bagić 🤦 Tri antikrista u pokušaju da dodijele "zericu" vlasti Hajdašu i Blenčićki ahahahaha 🤣