U američko-izraelskim napadima ubijen je iranski vođa, ali nije srušena i vlast, zbog koje je, zahvaljujući kontroli Irana nad Hormuškim tjesnacom, pokleknulo cijelo svjetsko gospodarstvo. Početni američki uspjeh, smaknućem vrhovnog vođe Alija Hameneija, otvorio je put sukobu koji Washington ne može u potpunosti kontrolirati, što je oštro ograničilo mogućnosti predsjednika Donalda Trumpa.
Krvavi zračni rat traje već dva tjedna, a Iran ima značajne adute. Naime, guši svjetsku opskrbu naftom i napada američke saveznike na Bliskom istoku, uključujući zaljevske države koje su godinama gradile svoj ugled kao politički i ekonomski stabilne. To je drastičan zaokret u odnosu na 28. veljače, kada su se prvi oblaci crnog dima podigli nad Teheranom.
U ruševinama stambenog kompleksa u iranskoj prijestolnici, koji se još dimio, bili su Hamenei i deseci visokorangiranih dužnosnika, ubijeni u napadima koji su uspješnim učinile godinama špijunaže i planiranja. Vlast je ostala bila obezglavljena. Ipak, takve strategije "nikada nisu bile učinkovite" u ratovanju države protiv države, piše američki profesor Robert Pape u svojoj knjizi "Bombardiranjem do pobjede", studiji vojnih zračnih kampanja.
A ni Iranu nije strano dugo i detaljno proučavanje. "Imali smo dva desetljeća da proučavamo poraze američke vojske na našem neposrednom istoku i zapadu", nedavno je rekao iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči. "Djelovali smo u skladu s tim lekcijama." Vlast je brzo postavila novog vrhovnog vođu, dok je njezina decentralizirana "mozaična obrana" omogućila vojsci da uzvrati a da nema većeg zaostatka.
Ta je vojna doktrina razvijena 2005. godine, nakon što su Sjedinjene Države srušile vlade Iraka i Afganistana, rekao je francuski istraživač Elie Tenenbaum iz Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI). Cilje je toga da decentralizirano vojno zapovjedništvo izbjegne učinak iscrpljujućeg gubitka najvišeg vodstva, a "režim se čini prilično netaknutim, unatoč činjenici da je izgubio neke vrlo visoke vođe", rekao je Ali Vaez, direktor iranskih projekata u belgijskoj neprofitnoj Međunarodnoj kriznoj skupini.
To omogućuje Teheranu da uvede "trodjelnu strategiju", rekao je Vaez: "Prvo, osigurati opstanak. Drugo, zadržati dovoljno kapaciteta za odmazdu kako bi se omogućio ostanak u borbi. Treće, produžiti sukob" kako bi se "mogao završiti pod vašim uvjetima". Sve to predstavlja problem za Trumpa jer u rat uvlači američke saveznike, a povećavaju se i troškovi života kod kuće i u inozemstvu.
S raketama i ogromnom zalihom relativno jeftinih dronova, Iran je napao marinu u Dubaiju i tankere za naftu na moru, proširujući rat na američke saveznike u Zaljevu, Turskoj, Cipru i drugdje. U međuvremenu u Libanonu, Hezbolah, skupina koju podržava Iran, razmjenjuje raketnu vatru s Izraelom, a iranske snage gotovo su zatvorile Hormuški tjesnac, arteriju kojom prolazi petina svjetskog prometa sirove nafte.
Cijene nafte i benzina naglo su porasle ili dovele do racioniranja u zemljama od Sjedinjenih Država do Bangladeša i Nigerije. Zračni promet je usporen, a stranci bježe iz zemalja Zaljeva, čija je slika stabilnosti kao područja povoljnog za poslovanje pretrpjela ogroman udarac. Zemlje uvoznice nafte diljem svijeta oslobodile su oko 400 milijuna barela strateških rezervi goriva, iako to nije puno ublažilo udar.
U Keniji, prodavači čaja gledaju kako im se zalihe gomilaju, dok su pomorske trgovačke linije pod pritiskom, a cijene osiguranja brodova značajno su porasle. Bangladeš je racionirao gorivo i rasporedio vojsku kako bi spriječio nemire. "Znali smo da će ovo otvoriti Pandorinu kutiju kaosa", rekao je Aziz Algašijan, saudijski analitičar iz američkog instituta Međunarodno zaljevski forum. Također je rekao da ima "bijesa" među zaljevskim državama koje su "toliko uložile" u diplomaciju s Iranom.
Posljedice diljem svijeta dovele su do pitanja o strategiji Washingtona. Trump je pozvao na "bezuvjetnu predaju" Irana, dok je ministar obrane Pete Hegseth rekao da su ciljevi operacije "precizno usmjereni", dok administracija izbjegava pitanja o loše definiranim, promjenjivim ciljevima rata.
"Postoji golema razlika između operativne nadmoći koju imamo nad Iranom, tj. da znamo gdje se svi nalaze i gdje ih možemo pogoditi, i strateškog razumijevanja Irana", rekao je Danny Citrinowicz, viši suradnik na izraelskom Institutu za studije nacionalne sigurnosti. Jonathan Paquin, profesor politologije na kanadskom Sveučilištu Laval, rekao je za AFP da je "američka administracija nesumnjivo bila pretenciozna vjerujući da drži sve karte u rukama."
Paquin je primijetio je američkoj administraciji krila dala operacija rušenja venezuelske vlade Nicolasa Madura početkom godine. Vlada u Iranu, u međuvremenu, bori se s američkim sankcijama, a potresle su je velike demonstracije u prosincu i siječnju, na koje je režim navalio brutalnim sigurnosnim racijama u kojima su ubijene tisuće ljudi.
Ipak, kratkoročno gledano, Teheran još uvijek ima mnogo točaka koje može pogoditi putem naftnih i brodarskih prijetnji, uključujući i jemenske pobunjenike hutiste, koji su ranije poremetili brodarske prolaze Crvenim morem vlastitim raketnim napadima. Iran uzima "globalno gospodarstvo za taoca" kao sredstvo "vršenja pritiska na Trumpa", rekao je Vaez iz Crisis Groupa.
U međuvremenu, iranske rakete lansirane na američke saveznike uništavaju američke presretače, uključujući skupe sustave Patriot i THAAD. A na domaćem planu, Trump, koji je naredio iznenadne napade bez traženja javne podrške za rat, suočava se s nadolazećim izborima za Kongres. Dok se birači, osjetljivi na cijene, pripremaju za odlazak na birališta, "republikanski zastupnici i senatori pozivaju Bijelu kuću i upozoravaju je da riskiraju gubitak svojih izbornih jedinica", rekao je Paquin, profesor politologije.
Iran - koji se suočava s vlastitim političkim, vojnim i ekonomskim previranjima zbog rata - ima vlastitih dugoročnih poteškoća. „Mislim da je najvjerojatniji scenarij - scenarij zombi države“, rekao je istraživač IFRI-ja Clement Therm-- vlast koja održava svoj sigurnosni aparat, ali se bori s ispunjavanjem funkcija poput naplate prihoda ili izvoza nafte.
„Ovaj mjesec se već bore s isplatom plaća u javnom sektoru“, primijetio je. Čak ni osiguranje lojalnosti sigurnosnih snaga nije zajamčeno: bilo je mnogo prebjega iz policije tijekom siječanjskog masakra prosvjednika, dodao je. Narodni ustanak na koji je Trump pozvao kako bi zamijenio vlast usred bombardiranja čini se dalekim, iako je Therme primijetio da je „još prerano za procjenu“ učinaka rata na potencijalne prosvjede u budućnosti.
Bez lakog izlaza, Trump će vjerojatno „revidirati koncept pobjede, ostavljajući po strani izglede za predaju ili promjenu režima“ i tvrdeći da bi se Iranci trebali sami pobuniti, rekao je Paquin. No, iako bi Trump možda htio izaći hvaleći se ubojstvom Hameneija i omalovažavanjem iranske vojske, "Iran mu možda neće dati tu priliku", rekao je Nate Swanson iz Atlantskog vijeća.
A preostale opcije čine se sve krvavijima. Iran bi mogao nastaviti neprijateljstva čak i nakon što Sjedinjene Države polože oružje. Ili, da Trump poveća ulog raspoređujući neku vrstu snaga na teren, bilo za specijalne operacije ili dugotrajne borbe. Posljednja mogućnost, brine se Swanson, jest da Washington i Izrael "pretvore rat u etnički sukob" naoružavanjem iranskih oporbenih skupina. Zasad, projektili i dalje padaju, unutar Irana i sve šire.
Taj rat traje već nekoliko desetljeća a ne dva tjedna Trump je samo odlučio da je sada dosta