Ako u Njemačkoj smeta “Faterland”, naši će novi puritanci krenuti rušiti i Oca domovine

Samo je pitanje trenutka kada će netko u Hrvatskoj pokrenuti pitanje spolne i rodne osjetljivosti u svakom segmentu življenja. Val tog preispitivanja i rušenja jednostavne podjele spolova na muški i ženski valja se iz naprednih i zrelih zemalja prema svima ostalima.

I dok se u Hrvatskoj upravo lome zadnji otpori prema usvajanju Istanbulske konvencije, u Njemačkoj se otišlo korak dalje pa se raspravlja o ukidanju riječi Vaterland (faterland) – očevina, iz njihove himne. “Zašto ne napravimo našu nacionalnu himnu tako da ona bude spolno osjetljiva?”, zauzela se predsjednica njemačkog nacionalnog odbora za jednakost Kristin Rose-Moehring i zatražila da se koristi riječ Heimatland, koja bi odgovarala našoj domovini, te da se iz himne izbaci i riječ “bratski” jer da se to odnosi isključivo na muški dio populacije. Prve reakcije na takvu spolnu osjetljivost njemačke povjerenice za ravnopravnost zasad su većinom negativne, ali ta ideja je ionako stara tek nekoliko dana. Slično je bilo i u Kanadi i Austriji koje su na kraju i maknule spolno upitne riječi iz svojih himni.

Kako je Hrvatska već mnogo puta dokazala da se prije ili kasnije ipak pokloni “naprednim” novotarijama, logično je predvidjeti da ćemo i mi brzo propitkivati isto. Jedino što će ta rasprava kod nas biti strasnija i grublja. Hrvatska je tradicionalna zemlja, tek 28 godina nezavisna i mnoge su stvari “svetije” nego kod drugih. No sljedbenika novog čistunstva, novog puritanizma, u što se sve više pretvara borba za rodnu i spolnu ravnopravnost, u Hrvatskoj je sve više. Kada se sistemski uredi birokratski aparat koji će kod nas provoditi Istanbulsku konvenciju, a raspolagat će, priča se, sa stotinjak milijuna kuna godišnje, sigurno će krenuti i u potragu za svim spornim spolnim i rodnim neravnopravnostima kao što se to upravo događa u Njemačkoj. Osnovni zahtjev će biti upućen mladima jer se na starije više i ne može “prosvjetiteljski” jače djelovati.

A parola će biti tzv. otvorenost i izbjegavanje klasične podjele spolova na ženski i muški. Pa će tako, nije karikiranje, postati upitni pojmovi poput: djedovine, očevine, otadžbine, Dana očeva, zemlje otaca, Oca domovine, gradskih otaca, kao i materinski jezik, majka svih bitaka, majka zemlja, majka hrabrost... a kada bih htio karikirati, čistuncima će zasmetati i spolno neosjetljivi pojmovi poput majčine dušice, pa i izraza “pijan k’o majka” i “budi muško”. Na red bi mogao doći i naš bogat vokabular koji se svakodnevno koristi u psovkama i koji se nerijetko veže samo uz pojam majki ili očeva i nije, dakle, “spolno neodređen”.
Svjetski neopuritanizam, a tu više nema nikakve šaljivosti, žestoko napada i vjerski život i obrede crkava. Nije tajna da oni Crkvu smatraju najvećim kočničarom uspostave “otvorene” spolne i rodne ravnopravnosti. U Švedskoj su već dobili “spolno neutralnog Boga”, kako se, navodno, nitko ne bi našao uvrijeđen. Poglavarica švedske crkve nadbiskupica Antje Jackelen uspjela je da od svibnja ove godine na snagu stupi Bog izvan spolnih odredbi, znači “ono”. Ako se ti trendovi preliju po Europi sve do njezina katoličkog juga i Hrvatske, neće biti nevjerojatno čuti i zahtjeve da se mijenjaju i vjerski obredi i riječi te da iz uporabe nestanu i “Oče naš” i “Gospodine Bože”.

Ovdje se već, dakako, radi o procesu gradnje potpuno novih temelja čovječanstva. I sigurno da će se mnoge nacije suprotstaviti krčenju svojih milenijskih tekovina. Borba za spolnu i rodnu ravnopravnost tako već izlazi iz “normalnih” i tolerantnih okvira i ponegdje već prelazi u histeriju. Počne obično nekom plemenitom idejom, recimo onom o ukidanju spolno razdvojenih WC-a, kao u Švedskoj. Tko je god posjetio Švedsku i sa zanimanjem promatrao tu zajedničku gužvu u toaletima, nije vidio preveliko oduševljenje tamošnjih žena i muškaraca time što moraju na isti zahod. Mnogima je (još) neugodno, a prikraćeni su muškarci jer su izgubili najpraktičniji dio zahoda, pisoare! Smiješno ili ne, nadajmo se da će nas ove inkvizicije, zabadanja oko rodne ravnopravnosti tamo gdje treba i ne treba – zaobići. Samo nam još treba da se, uza sve što nas razdvaja, počnemo sporiti i oko riječi himne, toga je li Starčević bio otac ili i otac i majka domovine, je li spolno neravnopravno kad muški imaju pisoare, ili je li Bog muško ili treba postati spolno osjetljivo “ono”.