Nakon 15 godina novinarske i televizijske karijere od gorljivog filmofila Jasna Nanut postala je prava filmašica, scenaristica i redateljica. Njezina "Generalka", nastala u produkciji Akademije dramske umjetnosti, u konkurenciji je kratkog filma 61. pulskog filmskog festivala pa nam je rado ispričala sve o njoj i svojoj filmskoj strasti, ali i o strasti prema životu, kćeri te o budućim planovima.
Ne volim demonstraciju moći
"Generalka" je vaš drugi film. O čemu je riječ?
– Na četvrtoj godini režije na Akademiji dobili smo zadatak ekranizirati "Susret", tekst poljskog dramatičara Slawomira Mrožeka. Riječ je o igri dominacije između dva lika koja sam postavila kao mlađeg činovnika Matu i spremačicu Jadranku. Igraju ih Urša Raukar i Dado Ćosić. On bi joj po godinama mogao biti sin, ali joj je hijerarhijski superioran pa se poigrava njome, nudi joj fuš i usput je pokušava impresionirati čudnim humorom. Ona želi sačuvati posao pa je prisiljena prihvatiti igru.
Što vas je nadahnulo na pisanje takvog scenarija?
– Već me dulje vrijeme, u negativnom smislu, fasciniraju likovi koji demonstriraju moć samo zato što to mogu. Kažu da, ako želiš testirati čovjekov karakter, daj mu malo moći. A što je veća moć, to je opasnija njezina zloupotreba. Ovaj film poigrava se s idejom kako se oduprijeti moći.
Kako je sudjelovati na pulskom filmskom festivalu sa svojim djelom?
– U Puli sam zadnji put bila prije desetak godina kad sam se javljala uživo s otvorenja za HTV. Tada sam si rekla da se ne vraćam osim sa svojim filmom, tako da sam bila presretna kad sam doznala da je "Generalka" u programu kratkometražnog filma.
Da radite 'generalku' u svojem životu, što biste promijenili?
– Ništa. Nisam od onih koji žale za izgubljenim vremenom. Sve što se dogodilo valjda se trebalo dogoditi da bi dovelo do ovoga danas. Trenutačno pohađate magistarski studij režije na Akademiji dramske umjetnosti. Koliko vas još dijeli od kraja?
– Na jesen trebam položiti preostale ispite s četvrte godine i onda slijedi završna godina i snimanje diplomskog filma.
Jeste li zadovoljni stanjem filma u Hrvatskoj?
– Jako. Primjećujem da se pojavljuje nova generacija mladih filmaša koji uspješno komuniciraju i s domaćom i sa stranom publikom. Autori se okreću sebi, tematiziraju aktualne probleme, bave se obespravljenima i marginaliziranima.
Iako mnogi rade u skromnim uvjetima, filmovi se proizvode na visokoj razini, tehnički su impresivni, i sve manje zaostajemo za bogatijim tržištima.
Zbunjena sam kada glumim
Kao novinarka ste obilazili svjetske festivale i radili brojne intervjue s umjetnicima. Tko vas je od njih posebno oduševio?
– Bill Murray jer je smrtno ozbiljan dok se šali, to mi je neodoljivo. Nick Cave zato što je... Nick Cave. Jim Jarmusch jer mi je u mladosti bio jedan od uzora... Hoćete li i glumiti u kojem od svojih budućih filmova?
– Sumnjam. Nedavno je moja kći Kimi glumila u studentskoj TV drami mog kolege s Akademije Marka Dugonjića, a ja sam odigrala mini-ulogu njezine mame. Mislim da je to bila moja prva i posljednja uloga. Ne osjećam se dobro dok glumim, nesigurna sam i zbunjena.
Na koga je Kimi nalik, na vas ili na vašeg partnera Ivana Husara?
– Moj muž zna reći da smo nas dvije iste, nestrpljive. Kažu da je Kimi fizički ista kao moja sestra Ivana kad je bila mala, iako moj muž tvrdi da je ista njegova sestra, a ona da je isti on, a ja da je ista ja.
Hoćete li se ikada vjenčati?
– Eventualno neplanski. Šifra Las Vegas. Taj papir nije mi važan. Važna je podrška koju mi muž daje i bez koje bih teško na ovaj način preusmjerila karijeru.
>>Jasna Nanut: Što je najskuplje u mom ormaru? To skrivam od muža!
Svjesna je i sama da će nju netko teško oženiti planski.