U ljeto 1959., kad je stvoren Večernji list, dnevne su novine bile glavni informativni medij. Tu je bio i radio, naravno, no televizije su još bile u povojima, a TV prijamnici skupi pa su se gledatelji skupljali pred izlozima ili televiziju gledali s cijelim susjedstvom. Novine, međutim, nikad nisu bile skupe, nego ljudima dostupan medij. Pa i danas, s cijenom od 7 kuna, Večernji se i dalje drži tradicionalnog omjera i cjenovno odgovara onoj svima potrebnoj kavi u kafiću. Ta naša kava ionako ide u paru s drugom „nacionalnom svetinjom” – dnevnim novinama u rukama.
Spajanje dvaju listova
Od samih početaka Večernji je bio zamišljen kao narodne novine i u 57 godina svog postojanja ta se orijentacija, bez obzira na politički sustav koji je tada dominirao, kroz vrijeme nije promijenila. List je nastao spajanjem Večernjeg vjesnika i starijeg zagrebačkog dnevnog lista, Narodnog lista. I tako postao Večernji list. Mijenjalo se društvo, politike, države, no taj primat kao narodnih novina Večernjak nikad u svojoj povijesti nije ispuštao.
Možda to i nije bio plan politika koje su se dosjetile da narodu trebaju njima bliže, neukalupljene novine, no Večernji je ubrzo nakon nastanka po čitanosti i nakladi pretrčao ostale ugledne, državne i političke novine, poput Vjesnika primjerice. Svojim kapilarnim probojem među narodom, počeo je stjecati i utjecaj na društvo. Događaj se, naime, uistinu dogodio ako je Večernji o njemu pisao. Pritom, temelj Večernjakove koncepcije bio je baš onaj tzv. mali čovjek, čije interese, prava i očekivanja ovaj dnevni list namjerava i dalje zastupati kao u svim proteklim godinama. Potkraj 1980-ih Večernji je postao i najtiražniji dnevni list u bivšoj državi (za primat uvijek je ratovao s beogradskim Večernjim novostima), a 1985. dosegao je nakladu od 370.000 primjeraka.
Primat je osiguralo i inozemno izdanje koje se za Hrvate u inozemstvu tiskalo u Frankfurtu, kao i naše utjecajno izdanje za BiH. U to vrijeme Večernji je sa svojim velikim prihodom značio i financijsku stabilnost za široku lepezu desetaka drugih tiskovina koje su stvarane u tada najvećoj medijskoj kući na jugoistoku Europe, u „Vjesniku”. Nije pretjerano reći da je tada naš dnevni list imao barem honorarnog dopisnika iz svakog sela, što je Večernjaku omogućivalo da i u to vrijeme, kad još nije bilo interneta i natjecanja u kojoj će se sekundi objaviti vijest, uvijek i iznova bude i prvi u objavi informacija. Mijenjale su se tehnologije, Hrvatska je prošla kroz Domovinski rat, a Večernjak je i dalje bio narodni. Ta koncepcija i položaj najnakladnijeg dnevnika u svom cjenovnom razredu, naravno, ne bi mogli biti održavani bez stotina novinara, grafičara i ostalih večernjakovaca. Postati novinar večernjakovac nije bilo lako.
Godinama se valjalo probijati od izvještavanja s gradskih tržnica do trenutka kad je novinar uspio osvojiti i dobiti svoj „sektor”. Taj sektorski rad, stjecanje godina iskustva praćenjem događaja u određenom segmentu društva, bio je i ostao glavna prednost večernjakovaca. U informiranost, točnost i znanje Večernjakova novinara u pravilu se široki čitateljski krug ljudi jednostavno mogao pouzdati. I danas, kad se gotovo sve promijenilo u izdavaštvu tiskanih novina, a mediji se pretežito preselili na nove elektronske platforme, taj moćni novinarski pogon i dalje ostvaruje primat u medijskom svijetu Hrvatske.
Brza i točna analiza
U proteklim desetljećima iz Večernjakova novinarskog i uredničkog pogona stasali su deseci onih koji su nastavljali svoju karijeru u mnogim drugim medijima. I u pravilu zauzimali glavne položaje u drugim i novim projektima. Bez obzira na to je li riječ o novim dnevnim listovima, tjednicima, televizijama ili portalima.
Nakon 57 godina mnogo se toga promijenilo, a najviše „brojke”, jer proizvodnja tiskovina u konstantnoj je krizi. Brojke jesu niže, redakcija jest manja, no ono što se nije promijenilo – od prvih dana pa sve do danas – jest pouzdanost i točnost informacija, moć analize i stav. Mnogi mediji danas se mogu zadovoljiti uglavnom plasiranjem vijesti, uz nadu da su točne, jer nemaju kapacitete provjeriti ih u žurnosti, no malo je medija, poput Večernjeg, koji može, na svim platformama, u tiskanom i elektronskom izdanju ponuditi čitateljima i korisnicima brzu i točnu analizu zbivanja. Pritom, vijest može biti besplatna, no ta analiza, komentar, intervju, taj preslik dugogodišnjeg znanja i iskustva kreatora tekstova i fotografija, ne mogu biti besplatni.
Kao što tiskani Večernjak stoji jednu kavu, tako Večernji ne može svoje glavne proizvode davati putem interneta besplatno. Na sreću, sve je više onih koji se postupno navikavaju čitati “kompletan” Večernji na novim platformama i to po vrlo pristupačnoj cijeni.
U jeku krize tiskanih medija događaju se i neke neočekivane stvari. Premda je pad naklada strm, prema relevantnim podacima, čitanost dnevnih listova je rekordna! Primjerak Večernjaka tako, u bilo kojem obliku, na svim platformama dospije u ruke u prosjeku – milijun i pol ljudi dnevno! Stoga se istodobno događa i druga „prateća” stvar: društveni utjecaj Večernjaka također je – rekordan. A kad je relevantnost u pitanju, dovoljno je primijetiti da kolegiji u drugim medijima počinju i dalje listanjem dnevnih novina. Ona na početku spominjana kava jako nam je važna, no znaju to dobro i naši čitatelji, Večernji list puno je više od te kave. Već 57 godina. Narodne novine.
rubrika vicev, "narodni list"