Vikinzi nisu prolazili Hrvatskom, a mislim da je to za vas i bolje

Na kanalu National Geographic od 19. lipnja u 21 sat možemo gledati seriju "Vikinzi: Uspon i pad". I dalje iznimno popularna vikinška kultura u očima publike ovdje se prikazuje očima znanstvenika pa je dobar izvor nepobitnih činjenica o i dalje malo poznatom društvu ratnika, osvajača i trgovaca. O seriji i Vikinzima razgovarali smo s prof. Stefanom Brinkom, švedskim znanstvenikom koji je vrhunski autoritet za skandinavsku povijest. Podučavao ju je na nekoliko svjetskih sveučilišta, a gledat ćemo ga i u seriji.

Najpoznatije vikinško ime svakako je Ragnar Lothbrok. Koliko ćemo u seriji doznati o njemu?

Izvori nam ne otkrivaju previše o tome odakle je došao, što je radio i slično. Više izvora postoji o njegovim sinovima. Poput Bjorna ili Hasteina koji su strašne stvari činili u Francuskoj ili Španjolskoj, planirali su čak krenuti i na Italiju sa zamisli da opljačkaju Rim. Ali su promašili lokaciju! Ragnar je, dakako, misteriozna figura za nas znanstvenike, no sjajan je izvor za stvaranje filmova i drugih vrsta fikcije. Različiti izvori imaju različita tumačenja o tome kako je on pogubljen i gdje je pokopan. Prema jednoj priči zakopan je na humku izvan Stockholma, no gdje točno doista ne znamo. Slično je i s Ivarom Bez Kostiju, izvori su mahom islandske sage kod kojih je jako teško pronaći koherentnost u narativu o tom dijelu vikinške povijesti. Možda bi više znali povjesničari književnosti koji imaju dublji uvid u te zapise.

Zašto je vikinška kultura bila tako agresivna, što je uzrok tome?

To je jako dobro pitanje. Prema mojem mišljenju, vikinška osvajanja, trgovina i općenito širenje od 9. stoljeća nadalje zapravo su nastavak razdoblja migracija u središnjoj Europi iz 6. i 7. stoljeća. Zašto su se od 800. godine Vikinzi počeli toliko kretati predmet je mnogih špekulacija, ali bez konkretnog rezultata. Jer, Vikinzi su trgovali i znatno prije 800. godine, no iz nekog razloga tek u 9. stoljeću postaju puno prominentniji u toj aktivnosti, no konkretnog odgovora na to pitanje nemamo. Kao ni na pitanje zašto su se Norvežani naselili na Grenland i Ovčje otoke, je li možda zato što je tadašnji kralj bio osobito nastrojen protiv plemstva ili je to možda bilo zbog nedostatka plodne zemlje. Nema konkretnog odgovora.

Zašto su Vikinzi u svojim osvajanjima osobito napadali crkve i svećenike?

Jedan bi odgovor mogao biti pretpostavka da u crkvi ili samostanu ima dosta srebra i drugih vrijednih predmeta, a te su građevine bile nebranjene pa je to bio lagani način kako se brzo i jednostavno domoći vrijednosti. Pa i u našoj prvoj epizodi bavimo se pljačkom i uništenjem Lindisfarnea, nakon čega slijedi destrukcija crkava u Engleskoj i Irskoj i dalje. Nisu pritom oklijevali jer u to vrijeme još nisu bili kršćani pa im ubijanje svećenika ili fratara nije bio osobit problem.

Pitamo to zato jer se ponajviše Crkvi pripisuje brisanje Vikinga iz povijesti, je li možda bila riječ o kakvoj osveti?

Ne bih rekao. Jer, ono što znamo o Crkvi u Europi toga doba jest da ona nije imala interesa u sjevernim područjima sve do početka 9. stoljeća kada su ondje počeli pristizati prvi misionari. Također su i crkveni zapisi iz tog razdoblja, pa i oni o tim misijama, prilično nepouzdani. Za vjerovati je da je Crkva bila zainteresirana za sjever u smislu širenja svojeg utjecaja i moći, ali također treba znati da su sekularna država i Crkva tog doba bile vrlo blisko povezane. Tome je dokaz Karlo Veliki. Kada je on pobijedio Saksonce, govorio je kako je to učinio kako bi ih kristijanizirao, a to je svakako sankcionirala i Crkva u Rimu. Tek u 10. i 11. stoljeću Crkva ostvaruje ozbiljniji utjecaj u Skandinaviji kada se ondje grade prve crkve. Pravo je pitanje je li Crkva u Skandinaviju bila pozvana ili je došla sama, je li u doba Vikinga uopće bilo misionara? Smatram da ih nije bilo, nego da je bilo vrlo obrazovanih crkvenjaka koji su uspijevali doći do savjetničkih pozicija tamošnjim kraljevima te se utkati duboko u tadašnje društvo u Skandinaviji. Znači, proces pokrštavanja odvija se odozgo prema dolje, a ne obrnuto. Do 12. stoljeća ti ljudi već imaju golem utjecaj te Crkva počinje preuzimati prevlast praktično dokidajući vikinško društvo pretvarajući ga u obično europsko društvo.

Što je s vikinškim naseljenicima, jesu li oni asimilirani ili su naprosto pobijeni, što se s njima dogodilo?

To su uobičajene pretpostavke koje nisu sasvim točne. Oni su se naprosto stopili s tim društvima koja su se modernizirala. I tome je dobar dokaz Knut Veliki koji je čak postao i kraljem Engleske kao dijelom njegova sjevernoatlantskog saveza. Pa su postajali vazalima franačkim vladarima, kao u Normandiji koja se po njima i zove tako. Tamo su se Vikinzi uklopili već kroz jednu ili dvije generacije, počeli govoriti francuski uživali u dobroj hrani i nisu se vratili u Skandinaviju. Nakon još dvije-tri generacije, 1066. godine, otišli su u Englesku i pokorili je, bili su to upravo potomci tih Skandinavaca. Slično se dogodilo i na Siciliji gdje su se vrlo brzo uklopili i postali značajnim igračem. Zatim je tu Rusija jer to ime dolazi od 'rus' koje pak potječe od središnjeg dijela Švedske, a u tom dijelu su se naselili oko Kijeva. Ima još takvih primjera gdje su odlazili u druge krajeve ali se onda lako uklapali i ostajali.

Jesu li Vikinzi mogli prolaziti ovim krajevima, primjerice na putu prema Rimu?

Teško, jer su se u toj instanci kretali morem, u pravilu su u pohode u nove krajeve tako išli. Prvo u Španjolsku i Portugal, pa na sjever Italije i Siciliju. U istočnim zemljama, plovili su rijekama, Volgom i Dnjeprom do Crnog mora te potom do Carigrada, gdje su također ostali. Nemam saznanja da su ikada prolazili vašim krajevima, a mislim da je to za vas i bolje!

Ali su sigurno došli do Amerike?

Znamo za činjenicu da su došli do Amerike. Imamo za to čvrste materijalne arheološke dokaze, na Newfoundlandu, primjerice. Pitanje je samo kakvo je njihovo nasljeđe u Americi. U Srednjoj Americi naći ćete dosta toga od njihova nasljeđa, poput runa i sličnih prepoznatljivih artefakata, no kad je riječ o tome jako smo oprezni, ne zaključujemo ništa bez vrlo čvrstih dokaza poput onih pronađenih na Newfoundlandu.

Zašto uopće toliko volimo Vikinge, zašto nas toliko zanimaju?

Rekao bih da dosta toga počinje u Engleskoj, još u viktorijanskog doba gdje se osnivaju ovakva ili onakva vikinška društva, rade spektakli različite prirode gdje se oni prikazuju kao nekakvi brutalni heroji, bila je to neka fascinacija. Ona se nastavila u Njemačkoj 1920.-tih godina no na jedan loš način, da bi ih se onda ponovo razbudilo na jedan prijateljski način 60-tih godina i onda imamo ovu eksploziju 80-tih, 90-tih i danas kada počinju biti čak i akcijskim junacima, a to je sve naprosto eksplodiralo u interesu. No, zašto je taj interes toliki po cijelom svijetu, doista je teško reći, da li zbog njihove brutalnosti, mitova ili nečega drugog, teško je dokučiti. Rekao bih kako velikim dijelom možemo to pripisati upravo mitologiji.

Što je sa ženama ratnicama, da li su doista postojale?

Iako ima onih koji tvrde da su neki pronađeni ostaci sigurno pripadali ženama ratnicama, ja sam ipak dosta suzdržan prema takvom tumačenju. Ipak, znanstvenici koji vode ta istraživanja doista su uvjereni da su žene ratnice postojale, ali ako je tako, onda to otvara nova pitanja, ponovno promišljanje vikinškog društva, jesu li i žene odlazile u osvajanja i slična pitanja.