Svjetonazorski poraz HNS-a

Među stvarnim i potencijalnim, opravdanim i neopravdanim gubitnicima ovih parlamentarnih izbora, čini se da je Hrvatska narodna stranka. U tu se kategoriju svrstala već samim tim što je osvojila trećinu manje mandata nego na prošlim parlamentarnim izborima. Ako Sanaderu pođe za rukom uz pristanak HSS/HSLS-a prikupiti većinu što će predsjedniku Mesiću biti dovoljno uvjerljiva, HNS će biti ne samo potencijalni i relativni nego totalni gubitnik.

Gubitnička aura potencirana je činjenicom što je riječ o jedinoj stranci koja za ulazak u Vladu nije ispostavljala nikakvu financijsku cijenu. HNS je jedina stranka koja za ulazak u koaliciju u tom smislu nema potraživanja od mogućeg mandatara, nego je, naprotiv, u partnerstvo u vlasti spremna unijeti kapital. U toj stranci, pokazalo se tijekom kampanje, ima podosta ideja, vizija, projekata i provedbene sposobnosti, što bi dobro došlo svakoj postavi vlade, pogotovu u trenutku kad Hrvatska mora brzo odraditi pregovore s EU i što dalje odmaknuti od sebe asocijacije na bilo kakvu financijsku ili gospodarsku krizu.

Ostanu li u opoziciji, narodnjaci će te deficitarne proizvode vratiti u svoje ladice, gdje će ih kroz četiri godine, kao i njihove autore, pregaziti vrijeme. Uspije li Sanader sastaviti vlast, to je vrlo izgledna sudbina nekih sposobnih HNS-ovaca i njihovih ideja jer HNS ne može koalirati s HDZ-om.

Istodobno dok ima jasne razvojne ideje, stranka ima manje jasan opći politički rezon. HNS-u je HDZ neprihvatljiv, iako će čelnici narodnjačke stranke javno pohvaliti Sanadera zbog njegove proeuropske politike, rješavanja odnosa s Haagom, konstruktivne politike prema manjinama i suzbijanja primitivnog nacionalizma. Koliko se zna, to su fundamenti HNS-ova svjetonazora i, koliko se zna, HDZ je pod Sanaderovim vodstvom takav svjetonazor provodio u praksi. Recimo, mičući ustaške spomenike, dajući kompenzaciju preživjeloj djeci iz obitelji Zec, skidajući Gotovinine plakate, i tako dalje...

HNS svejedno ne može ući u suradnju s HDZ-om, jer između dviju stranaka valjda još ima puno drugih svjetonazorskih razlika, da ne govorimo o onim razlikama u poželjnom stilu vladanja. No istodobno, HNS može na postizbornom ručku uspostavljati suradnju s HDSSB-om, odnosno s Glavaševom strankom, kao da se ne zna iz koje je političke formacije prije samo dvije godine potekla ta regionalna opcija. I kao da se ne zna iz kojeg je HDZ-ova krila iznjedrena skupina političara okupljenih oko Glavaša. HNS se dakle razilazi u svjetonazoru s HDZ-om, ali ne i s HDSSB-om, strankom kojoj je na čelu osoba optužena za zločine nad srpskim civilima.  

Tri HDSSB-ova zastupnika mogla bi biti HNS-ov most prema mjestima u Milanović-Jurčićevoj vladi, što bismo trebali prihvatiti kao svjetonazorsku principijelnost, koja bi u konačnici, pa čak i ne previše karikirano, mogla dovesti do toga, kako netko ovih dana reče, da Glavaš postane tužitelj za ratne zločine, a Stipe Gabrić Jambo šef Ureda za borbu protiv korupcije.

Predsjednik Mesić jučer je usporedio Sanaderov HDZ sa Šešeljevim radikalima koji su također pobijedili na izborima, ali nisu dobili vlast u Srbiji. Paralela će odjeknuti i unutar i izvan granica zemlje, navlačeći nove upitnike, to više što je Mesić s HDZ-ovom vlašću, koju uspoređuje sa šešeljevcima, tri i pol godine dobro surađivao. No poanta je da u tom slučaju HNS ulazi u vlast. Dobre razvojne ideje možda neće propasti, ali gubitnička aura će ostati. U moralnom smislu, jer se pod svjetonazorskim razlikama i principijelnim razlozima prodavalo nešto sasvim drugo. Kakav svjetonazor. Stvari su jasne, dapače prozirne.