Suci posljednji na kojima štedjeti

Čini se da je povez na očima božice pravde katkad dobrodošao da skrije njezine suze i sram u okolnostima kakve su zatekle naše suce i ostale pravosudne dužnosnike.

Po tko zna koji put pokazalo se da je sudbena vlast u nas doslovno treća “vlast”, a to da je “samostalna i neovisna” samo je milozvučna i naoko svima razumljiva rečenica iz Ustava, koju su tek pokojim vapajem pokušava zaštititi. Obrana neovisnosti pravosuđa na pitanju smanjena plaća u doba recesije unaprijed je osuđena na propast. Koga briga za tu akademsku raspravu.

Jer, zašto bi suci bili svete krave? Ili, dovoljno je sjetiti se sudskih zaostataka i zastara, pa nekoliko skandaloznih odluka i obrazloženja o rukovanju i precima, ili nekolicine čudaka koji su zalutali u pravosuđe... Slaba je vajda tumačiti kako su to medijski eksponirani ekscesni izuzeci u radu oko 2500 pravosudnih dužnosnika koji donose stotine tisuća odluka ili da su maćehinski odnos, loši zakoni, neodlučnost i strah političara prema nužnim reformama ponajveći generatori sporosti pravosuđa.

Pedesetak milijuna kuna uštede na pravosudnim plaćama također je nezanemariv populistički argument iako su veći iznos korisnici proračuna lani potrošili na reprezentaciju, a i ove su godine predvidjeli potrošiti oko 50 milijuna kuna. Tko vjeruje, a i tko se uznemirava blijedim argumentima Udruge hrvatskih sudaca kako bi posljednji događaji mogli izazvati daljnji odljev kvalitetnih kadrova iz sudstva.

Politika će naći zamjenske igrače bez obzira na posljedice, a i tko će – osim sudaca samih i resornog ministra – u godini štednje braniti njihov platni status. Sve je to izvršna vlast znala i zato se tako beskrupulozno – glumeći uz pomoć svojih saborskih zastupnika trodiobu vlasti i odrađujući formu – obračunala sa samostalnošću i neovisnošću pravosuđa.

Bez najave, bez ikakvih pregovora i većih obrazlaganja, Vlada je ocijenila “potrebnim i nužnim jasno propisati da se osnovica za obračun plaća sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika određuje posebnom odlukom Vlade RH, a ne kao što je to do sada bilo propisano”. Tu odluku protiv pravosuđa već je prihvatio Saborski odbor za pravosuđe i time utro put da i zastupnici odrade svoj obred dizanja ruku.

Krajnje je licemjerno da je Vlada odluku donijela na sjednici na kojoj su odlučili postrožiti kriterije za privilegije zastupnika koji će sada “tek” sa 25 godina staža i 60 godina života, muškarci, a žene sa 55, moći u mirovinu. Od svih javnih funkcija, pravosudni dužnosnici uživaju najmanje privilegija, ne smiju imati dodatnih prihoda, imovina im je pod nadzorom, a i zbog svoje uloge u društvu pod paskom javnosti osuđeni su na ipak asketski život (problematičan je i odlazak na koncert), lišeni su mobitela, auta, uskraćeni su i u obračunu mirovina, božićnica... Naravno da neće propasti zbog smanjenja plaća.

No, bez obzira na princip solidarnosti koji se nameće, loše je za sve nas da na vaganje pravde odlazimo kod onih koje muče egzistencijalni problemi. I zbog toga su suci trebali biti posljednji, a ne prvi na kojima treba štedjeti, a politika je suptilnije i bez poniženja za sudstvo trebala odraditi privid o trovlašću.