Želio bih malo osokoliti one sjetne ljude koji drže da se nemaju zašto
veseliti novoj godini. Pa im predlažem: neka se vesele tome što se na
Silvestrovo sve manje puca. Ako smo u ičemu postigli vidljiv napredak,
onda smo ga postigli u načinu na koji dočekujemo Novo ljeto, a to može
biti razlog za zadovoljstvo.
Treba se samo prisjetiti kako je to bilo još prije samo koju godinu.
Najprije bi nas cijeli prosinac balavci plašili petardama, a mi bismo
znali da će neki od njih to glupo zadovoljstvo platiti gubitkom oka ili
barem prsta. Onda bi to samo raslo i raslo, i na kraju bi se u
novogodišnjoj noći sve pretvorilo u pravi pakao: pucnji iz vatrenog
oružja, rafali, čak i nešto nalik na topovske plotune. A onda se
pucnjava počela smanjivati i danas je uglavnom svedena na podnošljivu
mjeru.
Dakako, postavlja se odmah pitanje zašto se to dogodilo, i kako smo se
to iznenada profinili. Da bi se znalo zašto je pucnjava prestala, mora
se znati zašto je uopće počela. A počela je iz simboličnih razloga:
stvaranje buke u osobitim prigodama ima svrhu da otjera zle duhove, i
uopće svaku nevolju koja bi nas mogla zadesiti. Pa ako su ljudi nekada
pucali mnogo, znači da im se činilo kako tih zloduha i tih nevolja ima
previše. Ako sad pucaju manje, to mora značiti da se i njihov osjećaj
ugroženosti smanjio i da sad bolje žive.
To pak zvuči malo odviše optimistički, pa vjerojatno neće biti
istinito. Svatko će se složiti sa mnom da i nevolja i zloduha ima i
dalje oko nas koliko hoćeš. A ako ih ima, znači da ih treba
istjerivati. Pa ako više ne pucamo, onda to može značiti samo jedno: da
ih istjerujemo na neki drugi način. Pitanje je samo koji bi to način
mogao biti.
Odgovor je više nego očit. Čime se naši ljudi najviše bave posljednjih
dana u godini? Bave se, da prostite, šopingom. Uzmu pola godišnjeg
odmora, pa sjednu u automobile i odvezu se u trgovačke centre, da bi se
ondje, u nesnosnoj gužvi i nervozi, natjecali oko toga tko će zdrobiti
više love na besmislice. I to tuđe love, jer zadužuju se mjesecima
unaprijed. Ima se dojam kao da im i nije važna roba koju kupuju, nego
sam čin kupovanja, pražnjenje novčarki i peglanje kartica.
A zar to ne sliči na ono nekadašnje pucanje? Jer, i ondje je bilo tako:
nije se pucalo ni u što određeno, nego tek onako, u zrak, da se stvori
buka. Kao što se i sad kupuje tek onako, da se potroši novac. U tom je
smislu nekadašnje lomatanje pištoljima i sadašnje lomatanje karticama
zapravo jedna ista stvar, pa što je manje pištolja, to je više kartica.
S tim što mahanje karticama često ima opasnije posljedice od mahanja
pištoljima.
Ukratko, mi u novogodišnjoj noći manje pucamo zato što smo se već prije
nje dobrano ispucali. Ne znam samo jesam li tim zaključkom uspio
uvjeriti one sjetne ljude s početka priče da se vesele novom ljetu.
Nekako više nisam siguran u to.
GOST SURADNIK
Što manje pištolja, to više kartica
ANTE GOTOVINA SLAVI ROĐENDAN
Gledao kako mu majka umire u eksploziji, a onda preživio pakao rata i Haaga: Dječak s Pašmana postao legenda Hrvata
Život generala Ante Gotovine obilježili su obiteljska tragedija, ratni put, godine bijega i oslobađajuća presuda pred Haaškim sudom. Nakon turbulentnih desetljeća danas je posvećen obitelji, moru i poslu s uzgojem tuna.
ne brine o tome što drugi govore
FOTO Najseksi glumica današnjice nakon kritika ponovno pozirala gola! Grudi je prekrivala loptama
OPROŠTAJ OD LEGENDE
FOTO Velika galerija! Građani pjevaju pjesme Gorana Bareta, gore lampioni, nose transparente, vlada posebna atmosfera
Svi ih koristimo, a što ako nam sutra drastično podignu cijene?
Važni intervju
Najčešća šteta nije ona koje se trebamo najviše bojati: Evo koje zabrinjavaju osiguratelje
Direktorica Sektora šteta u Wiener osiguranju objašnjava što podaci o gubicima otkrivaju o spremnosti građana i poduzeća te kako suradnja s klijentima prije nesreće utječe na njihov oporavak.