Srakićev jasenovački kuraž

Odlazak nadbiskupa đakovačko-osječkog msgr. Marina Srakića u Spomen-područje Jasenovac nije pompozno najavljivan. Zapravo, gotovo da i nije najavljen, osim na specijaliziranim stranicama, poput onih internetskih Ikinih. No i bez obzira na te činjenice, msgr. Srakiću se mora odati višestruko priznanje.

Nadbiskupe, kapa dolje! Uspio je, naime, na fantastično profinjen način crkveni odlazak na područje nekadašnjeg jasenovačkog logora izbiti iz politikantskih ruku onih koji su crkveni vrh pozivali na komemoraciju i prigovarali da nazočnost mjesnog župnika nije dovoljna. S druge strane, pristao je pokloniti se tamošnjim žrtvama, čijim se brojem još uvijek žestoko manipulira. Pristao je to učiniti bez obzira na to jesu li one imenom i prezimenom, nacijom i vjerom u većem broju srpske i pravoslavne, komunističke ili židovske, hrvatske i katoličke provenijencije.

Crkva zbog Jasenova trpi golemu nepravdu. Neki njezini članovi koji su se iz fratara odmetnuli u ustaške koljače nanijeli su joj milenijsku štetu. Premda ih se ona sama još tada odrekla, fotografije krvlju zamrljanog habita propaganda je koristila kako bi Crkvi nabila golemi kompleks.

Da je on uistinu toliko golem, svjedoče sve ove godine neadekvatnog crkvenog pojavljivanja u Jasenovcu. Jer, doista, sve se događalo na župnoj razini. Pa čak i sada već tradicionalni «žalosni petci» požeškog biskupa msgr. Antuna Škvorčevića, koji je jasenovačku problematiku vješto uklopio s jedne strane u okvire svoje biskupije, a s druge u inicijativu pape Ivana Pavla II. za potrebom crkvenog kajanja i pročišćenja za povijesne grijehe.

I pazite, nadbiskup Srakić sada dolazi u tom kontekstu crkvenih administrativnih granica, kojih se drži i biskup Škvorčević, jer je Požeška biskupija nedavno pripala novoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, kojoj je na čelu upravo nadbiskup Srakić. Dakako, on je i prvi čovjek episkopata kao predsjednik Biskupske konferencije, pa taj događaj ima posebnu težinu. Srakićev dolazak u Jasenovac tako uspostavlja potreban balans u crkvenom odnosu prema Bleiburgu i tamošnjim stradanjima, gdje je upravo HBK preuzeo organizaciju redovite komemoracije.

Ondje se svake godine izmjenjuju biskupi. Hrvatski i bosanski. Bez razlike. A možda će se tako uskoro početi izmjenjivati i u Jasenovcu. Pa kada on preraste biskupijske i metropolijske granice, možda kod Bogdanovićeva Cvijeta vidimo i samog kardinala Bozanića, koji je (pazi sad!) donedavno bio metropolit s ingerencijama za Požešku biskupiju. Ali se u Jasenovcu nije pojavljivao. Ovogodišnji travanjski kuraž nadbiskupa Srakića očito je daleko konkretniji i nedvosmisleniji.