Na "imperatorski" način, s četiri minute i 24 sekunde prednosti ispred velikog rivala Danca Jonasa Vingegaarda, Tadej Pogačar osvojio je i svoj četvrti naslov pobjednika Tour de Francea, najcjenjenije biciklističke utrke na svijetu.
Nakon što je 2020. postao prvi Slovenac koji je osvojio Tour de France, Pogi je to učinio još tri puta. Četvrti put, u šest godina, pečatirao je to ove kišne pariške nedjelje u kojoj je morao dobro paziti da na mokroj cesti njegova ogromna prednost od četiri minute ne odskliže u kakvu ogradu.
Najmlađi četverostruki pobjednik
Pobijedivši 2020., 2021. i 2024., Pogačar je postao najmlađi trostruki pobjednik baš kao što je s ovogodišnjim trijumfom postao i najmlađi četverostruki pobjednik najcjenjenije biciklističke utrke na svijetu. Već prije je postao i prvi u povijesti Tour de Francea koji je u jednom izdanju ove utrke osvojio šest etapa. Inače, ukupnih pobjeda na "Utrci po Francuskoj" više imaju samo legende, svi po pet, Jacques Anquetil, Eddy Merckx, Bernard Hinault i Miguel Induráin.
Svega ovoga ne bi bilo da se biciklizmom nije počeo baviti njegov stariji brat, a znate kako je to s braćom. Onaj mlađi nerijetko pomalo imitira onog starijeg. Do tada je Tadej trenirao nogomet i dobro mu je išlo, no bicikliranje mu je krenulo još bolje. Doduše, to je otkrio tek nakon nekoliko mjeseci čekanja na bicikl jer bio je toliko sićušan da u klubu nisu imali njegov "broj".
– Kada sam se ja počeo baviti ovim sportom, svijet biciklizma bio je drukčiji, bilo je lakše. Ja nikad nisam morao kupiti svoj bicikl, cipele ili kacigu, a moj naraštaj je valjda posljednji koji je imao taj privilegij.
Tadejev prvi trener Miha Koncilija, iz Kolesarskog društva Rog, često zna reći:
– Kao trener vi priželjkujete imati takva klinca. Ne zato što je postao tako uspješan, već zato što nikad nije prigovarao. Što god bih mu zadao ili dao, njemu je sve bilo u redu.
Kakav je bio mlađahni Tadej, ispričao je i Blaž Debevec, trener u Pogi Teamu, sekciji Roga čije je osnivanje potaknuo upravo genijalni biciklist.
– Bio sam prva godina juniorskog staža i zajedno smo nastupali na utrci u Hrvatskoj. Zajedno smo pobjegli skupini za oko 20 sekundi i ja sam očekivao da će on prvi prijeći ciljnu crtu. No, on je rekao: "Ne, Blaž, ova utrka je tvoja."
Tadej je danas visok 177 centimetara i težak oko 66 kilometara što je težina s kojom se spušta niz planine, ali i penje na njih gdje, u pravilu, ostvaruje prednost. A ostvaruje ju zahvaljujući iznimnom maksimalnom primitku kisika i omjeru snage i težine te kapacitiranom srcu čiji broj otkucaja, pri najvećim naporima, doseže 205 i koje se, u snu, smiri na samo 36 otkucaja.
Doduše, premda ga procjenjuju najboljim penjačem svih vremena, on nije najsnažniji biciklist u konkurenciji. No, zato je poznat po tome da se jako brzo oporavlja od napora, ne samo između etapa već i tijekom same vožnje.
Tadej je rođen 1998. godine, sedam godina nakon što je Slovenija postala neovisna država, i to kao treće dijete u obitelji Pogačar. Odrastao je u Komendi, gradiću koji gravitira Ljubljani, za koji je znao reći:
– Mjesto je to s neki pet do šest tisuća žitelja, prilično mirno. Uživao sam u igri s prijateljima, bavili smo se sportom i moram reći da je to bilo lijepo djetinjstvo.
Tadejevi roditelji su pripadnici radničke klase. Otac Mirko radio je u tvornici uredskog namještaja, a majka Marjeta učiteljica je francuskog jezika koja gleda sinove nastupe i redovito više strahuje kada se ovaj spušta nizbrdo no što je to slučaj s uzbrdicama, na kojima pluća hoće iskočiti iz prsnog koša, a noge otkazuju.
U slobodno vrijeme tata je običavao pisati poeziju, naročito u mlađim godinama, ni ne sluteći da će najljepšu priču obitelji Pogačar ispričati njegov sin. Nedavno se tata Pogačar opet primio pisanja, ali ovaj put je napisao uvodnik u najvećem slovenskom dnevnom listu Delu moleći poklonike biciklizma da se u slučaju rivalstva njegova sina i Primoža Rogliča, olimpijskog pobjednika na kronometar, ne ponašaju kao nogometni navijači.
– Navijači, navijajte za Sloveniju koja je dovoljno mala jer kada je vi podijelite u dva dijela, onda je još manja.
Takav obiteljski pristup govori o tome kako je najbolji biciklist današnjice odgajan kao prizemljen mladi čovjek.
– Kad sjedite pored njega, nemate osjećaj da sjedite pored najboljeg biciklista na svijetu koji je zaradio milijune – ističe Matic Božič, biciklist koji radi za Slovenski biciklistički savez.
Pod pritiskom postaje "životinja"
Tadej je i vrlo smiren sportaš koji se ne da uznemiriti velikom utrkom ispred njega. Tako se dogodilo i to kada ga je Teja Hauptman, supruga direktora tima UAE Andreja Hauptmana, vozila iz zračne luke na start prve etape Tour de Francea 2021. godine. Cijelo vrijeme te vožnje proveo je igrajući igrice na svom mobitelu pa ga je Teja upitala:
– Tadej, zar nisi nervozan?
– Zašto bih bio, pa to je još samo jedna biciklistička utrka!?
Jednu od tajni njegove uspješnosti otkrio je znanstvenik Iñigo San Millán, koji je niz godina bio njegov osobni trener:
– Kad je netko pod pritiskom, obično osjeća strah. Tadej je čista suprotnost, on tada postaje "životinja". A kada utrka završi, on taj dio sebe kompletno ugasi. Veliki sportaši čitaju igru bolje od drugih, oni anticipiraju što slijedi i to im daje prednost.
Ovaj znanstvenik s University Colorado ističe i efikasnost Pogačarova metabolizma koji mu omogućava manju zakiseljenost mišića:
– U biciklizmu morate biti dobri u sagorijevanju masti i čuvanju glikogena za posljednji dio utrke. Kada imate dobar mitohondrijski kapacitet, imate i prednost jer ste dobri u sagorijevanju masti i laktata, što je ekstra gorivo. Dakle, njegovo tijelo stvara manje laktata od ostalih.
Čestitam Slovenac.