Novak Đoković, vjerojatno najbolji tenisač u povijesti, dominirao je na terenima u posljednjih 15-ak godina. No, unatoč tome što je bio najbolji, publika diljem svijeta nerijetko je navijala protiv njega. To se ne sviđa njegovu ocu Srđanu Đokoviću.
– Tako je u Londonu, New Yorku, Madridu... To je sport bogatih ljudi i ne mogu shvatiti da je netko iz siromašne i male Srbije najbolji na svijetu. No to mu daje dodatnu snagu – rekao je Srđan Đoković pa dodao:
– Ne mogu mu ništa. Najbolji je, a Srbin je i iz Srbije je. Kad završi karijeru, živjet će među svojim narodom i u svom gradu.
Prisjetio se i NATO-va bombardiranja Srbije 1999. godine.
– Cijelo vrijeme bombardiranja Novak je bio tu, on i njegova braća. Više puta smo skakali iz kreveta od detonacija. To su traume koje će vući cijeli život, kao i mi – rekao je Srđan Đoković i dodao:
– Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu... I svi mladi ljudi imaju traume. Sram ih bilo! No Novak svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće. Mi smo stara europska civilizacija i borimo se za svoj status. Nitko nam ne može zabraniti da se borimo za svoje, da pjevamo domoljubne pjesme. Nikoga ne vrijeđamo nego dajemo podršku svom narodu i sebi.
Novak je pjevao pjesme o Kosovu pa se njegov otac osvrnuo i na tu temu.
– Mi smo domoljubi, kao i većina Srba. Nismo šovinisti. Ne mrzimo tuđe, ali volimo svoje. Dok postoji jedan Srbin, postojat će Srbija i Kosovo. Kosovo je naša sveta zemlja kao što je Jeruzalem za Židove. Ne možete narodom smatrati one koji izgube svoj identitet, svoj gen... Na što bismo bili nalik da to izgubimo?
I ja imam traume od srpskih granata. Prva granata kojom ste gađali katedralu u Đakovu mi je preletjela preko glave. Nisam ni znao kako to izgleda, mislio sam da leti helikopter jer te granate imaju propeler. Srbo-komunistički razbojnici borili su se protiv Boga: prvim granatama su gađali katedralu...i što se onda žale.!? Dobro su i prošli.