Aljoša Asanović, strijelac prvog pogotka u povijesti reprezentacije, protiv Amerikanaca u Zagrebu 1990. godine, rado se sjeća jednog francuskoga nogometnoga dužnosnika. Nekadašnji predsjednik Metza Carlo Molinari u listopadu 1990. godine odobrio vam je dolazak u Zagreb na utakmicu Hrvatska – SAD, podsjetili smo Asanovića.
– Kada se Metz bio ponovno plasirao u prvu ligu, bio sam pozvan na njihovu proslavu te sam se tamo susreo s Molinarijem. Bilo mi ga je drago ponovno vidjeti jer me uz Metz vežu lijepe uspomene. On me, istina, isprva nije bio pustio na utakmicu s Amerikancima jer smo dva dana nakon nje igrali prvenstvenu utakmicu. Kazao je kako me ne može pustiti jer bih na putovanju izgubio mnogo vremena. Međutim, tada smo se sjetili da bih mogao u Zagreb privatnim avionom. U to vrijeme bio je luksuz unajmiti privatni let, ali to je bila jedina mogućnost da zaigram za Hrvatsku. Tako sam u Zagreb doletio na dan utakmice te protiv Amerikanaca odigrao 60-tak minuta. Nisam ni dočekao kraj utakmice na stadionu nego sam odmah išao na aerodrom kako bih do ponoći stigao natrag u Metz – prisjetio se legendarni reprezentativac Asanović.
Iz Hajduka su za utakmicu s Amerikancima bila pozvana dvojica igrača, Drago Čelić i Darko Dražić.
- Moj suigrač Darko Dražić i ja bili smo pozvani na tu utakmicu na način da je mene osobno bio nazvao tadašnji izbornik Dražan Jerković, a naš klub, Hajduk, nije nas bio obavijestio o pozivu u reprezentaciju. Nas dvojicu, Dražića i mene, Hajdukov vozač Stipe Trogrlić odvezao je u Zagreb po noći, cestama kroz BiH, budući da je cesta preko Knina bila zatvorena zbog balvan-revolucije – kazao nam je Čelić, a na njega se nadovezao Dražić:
- Novinar Andrija Kačić-Karlin kazao mi je kako je tadašnji izbornik Jerković izjavio da sam ja bio među prvom trojicom igrača koji su mu potvrdili nastup za reprezentaciju, uz Cvjetkovića i Kranjčara. Čelić i ja bili smo jedini igrači Hajduka u toj utakmici. Drugu utakmicu Hrvatske, protiv Rumunjske, propustio sam zbog ozljede, pa sam ponovno nastupio u trećoj, protiv Slovenije. Zanimljivo, poziv je bio poslan u klub, ali mi ga nisu dali, niti su me o tome izvijestili. Saznao sam iz “Sportskih” da sam pozvan. Kada sam tajnicu u Hajduku pitao za pozivnicu, opravdala se da ju je smetnula s uma i izvadila ju je iz ladice. O svom sam trošku kupio avionsku kartu i otputovao u Zagreb, uopće nisam želio da to naprave oni, a to im je bila obveza.