Dan nakon što je s dva pogotka protiv Osijeka osigurao 2:2 za svoj klub prometnuvši se u heroja Gorice, Kristijan Lovrić (23) nije otišao slaviti, snimati se, hvaliti se... već je dan proveo u zoološkom vrtu s djevojkom Monikom Conjar (23), također nogometašicom.
No, Gorica je ove sezone pokazala kako u svakoj utakmici ima nekog novog heroja. Iz te momčadi svako kolo ispliva neko novo napadačko ime koje zainteresira javnost.
>> Evo po kojim uzorima bi vatreni mogli dobiti novi stadion
– Najbitnije je da smo velika klapa i iz toga iskoči pojedinac, danas sam to ja, sutra Zwoliński, treći dan Cherif... Uvijek netko iskoči. Bitno da se svi držimo zajedno, to je tajna svega – kaže Kristijan koji je u Goricu došao prošle godine iz Lokomotive.
Igrao je u Italiji i Sloveniji
Gorica je trenutačno šesta momčad na prvenstvenoj tablici HNL-a, što je sjajan rezultat za klub koji je ove sezone ušao u Prvu ligu.
– Vjerujem i ja i igrači da ćemo se probiti do četvrte pozicije i otići u Europu. Bio bi to velik uspjeh jer smo prvu godinu u prvoj ligi. HNL je dobar kao razvojna liga, u odnosu na protekle godine puno je jača i neizvjesnija. Prvak se zna, ali ostali smo svi tu negdje. Nama se daje najmanje šanse da idemo u Europu, ali nas sve to motivira.
Iskreno, ja i suigrači sanjamo da uđemo u Europu, ali bit će jako teško. Imamo sada dvije utakmice s direktnim konkurentima, tu bi trebali napraviti dodatni napor da se može stići Europa. Šesto mjesto nas kao igrače ne zadovoljava s obzirom na to koliko smo radili i koliko se odričem – kazao je ambiciozni Kristijan, koji je ove sezone zabio pet pogodaka, a njegova nogometna priča počela je u Ogulinu. Bio je u Italiji i Sloveniji, a na kraju se vratio u hrvatski nogomet.
– S četiri sam godine počeo igrati u mlađim kategorijama. Onda sam paralelno počeo i s rukometom, ali vidio sam da od toga nema ništa. Odlučio sam se samo za nogomet. Bio sam svuda, ali svaka je nova sredina novo iskustvo. Nije to loše. Prije Gorice dvije sam godine bio u Lokomotivi. To je bilo turbulentno razdoblje.
>> Pogledajte kako izgleda maksimirski stadion
U Gorici uživa, ima podršku trenera i suigrača, a u pripremi mu pomaže i djevojka Monika.
– Tu i tamo treniramo zajedno. Daje mi savjete u vezi s mojim ponašanjem jer znam biti dosta nervozan kada je utakmica. Živčan sam pa me ona smiruje, a ja nju pokušavam naučiti pucati slobodnjake. Za sada joj ide dobro, ima više golova nego ja.
No, golovi su sada i njega krenuli. Bio je Lovrić poznat po tome da često loptu napuca u gredu, ali sada su počele završavati i u mreži.
Igrao je s Cindrićem
– U početku mi je to bilo frustrirajuće, ali sada sam sve više opušten. Kada i pogodim preču, znam da će doći i iduća šansa, što je, tu je.
O nogometnim uzorima ne troši puno riječi. Trenutačno za njega postoji samo jedan.
– Ivan Perišić. To je igrač kakav bih ja htio biti. Prodoran, brz, jedna i druga noga, to je ono što me fascinira kod njega. Ima sjajne lažnjake, dobar dribling – zaključio je Lovrić, koji je svojedobno igrao i mali nogomet s rukometašem Lukom Cindrićem.
Veoma perspektivan nogometaš, reprezentativnog kalibra. Ne znam zašto taji da je igrao u Kustošiji kad se je ponajviše zahvaljujući njemu kad je došao iz Lokomotive, u proljetnom dijelu prošlog prvenstva, klub pomaknuo sa zadnjeg mjesta u II. ligi i tako se spasio od ispadanja.