U luksuznom naselju Adriatica Village, nedaleko od Dallasa, hrvatska dijaspora ponovno se okupila kako bi zajedno bodrila „vatrene” uoči Svjetskog prvenstva. U ambijentu koji neodoljivo podsjeća na pravo dalmatinsko mjesto, pedesetak Hrvata iz Dallasa i okolice provelo je večer u druženju, pjesmi i navijanju. Na prvi pogled, prizor djeluje gotovo nestvarno: kamene ulice, jezerce, mediteranska arhitektura i zvonik koji dominira naseljem stvaraju dojam kao da ste u nekom gradiću na Jadranu, a ne u američkom Teksasu.
Naselje je osmislio američki developer Jeff Blackard, koji je, prema vlastitim riječima, nakon posjeta Hrvatskoj i boravka na otoku Braču, bio inspiriran životom u Supetru. Upravo je tamo, kaže, prepoznao ono što mu je nedostajalo u američkim predgrađima – To su osjećaj zajedništva i blizine među ljudima. Tako je s vremenom nastalo mjesto Adriatica Village.
U središtu naselja, koje je zamišljeno kao selo u kojem se sve može obaviti bez automobila, nalaze se restorani, uredi, stambeni prostori i kapelica na malom otoku. Cijeli prostor osmišljen je kao funkcionalna zajednica koja spaja život, posao i druženje. Za hrvatske iseljenike, međutim, Adriatica Village ima i emocionalnu dimenziju. Ondje se, barem na nekoliko sati, ponovno govori o Hrvatskoj, reprezentaciji i osjećaju pripadnosti koji ih, unatoč udaljenosti, i dalje povezuje. Naš novinar Tomislav Dasović razgovarao je s članovima zajednice koji su se te večeri ondje okupili.
Ti tihi, samozatajni pripadnici hrvatske zajednice, od kojih se mnogi međusobno ni ne poznaju, s veseljem su prihvatili poziv organizatorice skupa, Klementine Mikus. Mnogi od njih bit će u utorak navečer i sudionici spektakularne hrvatske parade na ulicama Dallasa, većina će u srijedu i na utakmicu Hrvatska – Engleska, a neki ne skrivaju kako su od nje – odustali. - Jako smo uzbuđeni, molimo se da dobijemo tu utakmicu, navijamo od srca za vatrene. Ne samo mi Hrvati iz Teksasa, nego i moj muž Amerikanac koji je hrvatski zet, te njegova cijela familija i svi naši prijatelji. Međutim, mi na utakmicu ne idemo; ulaznice su jako skupe, čak i za naše standarde. Cijene su im bile 1800 dolara, pa 2000 dolara, a sada idu od 1300 dolara nagore. To je preskupo – kazala je za Večernji gospođa Sanja Pisac, rođena Splićanka udana za Amerikanca Joshuu, uz prognozu rezultata 1:0 za Hrvatsku.
Hrvati su nakon kratkog boravka u Adriatica Villageu druženje nastavili u obližnjem McKinneyu, u lokalnom pubu Tupps, uz pivo i burgere. A u pubu, uz ljude u dresovima s crvenim i bijelim kvadratićima, novinar Večernjeg lista uočio je i čovjeka u plavoj majici s velikim grbom – Hajduka. Predstavio mu se kao Chris, Amerikanac je, ali prabaka mu je iz mjesta Desne u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. - Majicu sam kupio u Splitu prije nekoliko godina, gdje sam bio na odmoru s obitelji. Za Hrvatsku sam vezan upravo zbog prabake – kazao je Chris.
Na Hajdukovoj utakmici, međutim, nikad nije bio. - Ne, gledam ih samo na TV-u, kao što ponekad gledam i Dinamo. Navijač sam Hajduka, jer sam tamo u Splitu poprimio duh hajdukovaca. Kada se vozite iz zračne luke ili kada pristajete trajektom u luku, svugdje na zidovima vidite gigantske grbove Hajduka. Osim toga, Split je prekrasan grad – dodao je Chris priznavši kako mu je san da Hajduk ponovno postane prvak. Upitan je i zna li Marka Livaju. Odgovorio je potvrdno, uz još jedan SF-dodatak: - Znam i za Modrića. Bilo bi sjajno kada bi on došao u Hajduk!
Na kraju druženja teksaških Hrvata pala je i poneka navijačka pjesma, predvodnik je bio poznati navijač Jure Glavan iz njemačkog Offenbacha. Novo druženje zakazano je za utorak navečer u centru Dallasa. Cjelovitu reportažu našeg novinara Tomislava Dasovića iz kopije bračkog Supetra pročitajte ovdje.
Ovaj nas hajdukovac nezna da je Modric bio u hajduku.Pogledali su ga i rekli cuj mulac em si mali trideset kila sa krevetom i jos imas trule zube.