Tjedan iza nas protekao je u novim spoznajama i odjecima o "aferi Pavlek", zacijelo najvećoj aferi u hrvatskom sportu po pitanju funkcioniranja nacionalnih sportskih saveza. A onima koji sport ne vole ili u njemu vide nešto što je rasipanje novca, a ne društveno korisna aktivnost, poslužilo je to da utvrde svoje teze. One u stilu "jesam li vam govorio, ma svi oni u sportu kradu" što će dobro poslužiti i "kolumnistima opće prakse".
Dakle, hrvatski sport, a poglavito skijanje, pogodila je nevera kakvu ne pamtimo, baš kao što i najstariji Zagrepčani ne pamte nevrijeme koje je ovih dana pogodilo glavni grad. Jače i štetnije nego ono iz 2023. koje je stajalo 24 milijuna eura. Dakle, moglo bi biti da će ova šteta biti oko 30 milijuna baš kao što financijski USKOK procjenjuje da je velika šteta koju je napravio direktor Hrvatskog skijaškog saveza Vedran Pavlek.
Iz svega ovoga je razvidno da će sve to predstavljati golemu reputacijsku štetu za skijanje (od koje se ovaj sport možda nikad ne oporavi), ali bit će štete i za ugled sporta u našem društvu. Jer ovo bi moglo rezultirati i odustajanjem sponzora i od drugih sportova u strahu da se ne pojavi nešto slično s čime bi oni mogli biti neizravno povezani. Naime, mnogi se sada pitaju, a to pitanje možda "svrbi" i nadležna državna tijela, što bi se sve moglo naći pročešljaju li rad i ostalih nacionalnih saveza. Naročito po pitanju organizacije velikih sportskih natjecanja u Lijepoj Našoj za koju hrvatska država blagonaklono izdvaja sve više novca.
Pouka iz ovoga jest da će svi nadzorni i izvršni odbori morati ubuduće s povećalom analizirati famozna revizijska izvješća, čak i ona svjetski poznatih revizijskih kuća koja nisu isto što i državna revizija. A čini se da je to shvatio i ministar turizma i sporta Tonči Glavina najavivši da će postrožiti kontrolu financijskog poslovanja nacionalnih sportskih saveza, pri čemu se nadamo, ako se to dogodi, da se nikome neće gledati kroz prste. Bez obzira na to kojoj stranci njihovi čelnici pripadali.
Bez namjere da Vedrana Pavleka branimo, jer ako je i upola točno ono što mu se stavlja na teret, to je strašno, ovdje ćemo pokušati kazati i nešto o tom čovjeku što se ovih olujnih dana zaobilazi. Dakako, uz vlastito priznanje da smo ga loše procijenili odbivši tezu da je hohštapler i proglasivši ga "hohšljakerom". Na žalost njegovu, ove brojke koje mu se stavljaju na teret su sablažnjavajuće i teško je vjerovati da se baš od svega toga može obraniti. A naročito od plaćanja plastičnih operacija, egzotičnih putovanja i brendiranih torbica. Jer u vrijeme kada su nas naši političari gotovo pa naviknuli da posjeduju nekretnine sumnjiva podrijetla, ono što narodu najviše smeta jesu rastrošnost i život na visokoj nozi na teret poreznih obveznika.
No kažimo mi ovdje i koju dobru o tom čovjeku kojeg je, po svemu ispada tako, prebacila neograničena moć koju je u Hrvatskom skijaškom savezu imao. A jedan od njegovih najboljih prijatelja, i sam zatečen optužbama o magnitudama financijskih manevara, kazat će za Pavleka da je on jedna trećina svih uspjeha hrvatskog skijanja. A to proizlazi iz one da za veliki sportski uspjeh morate imati vrijednog i obrazovanog trenera (Ante Kostelić), talentirane i vrijedne sportaše (Janica i Ivica Kostelić, Zrinka Ljutić), ali i logistiku. A ona podrazumijeva vozni park (HSS ih ima 30 u leasingu), trenere, servisere, fizioterapeute, liječnike, pokrivena i organizirana putovanja, a sve to je bio Pavlek. I zato treba reći da bez takvog radoholičara ne bi bilo takvih rezultata, ali svaki kriminal, koji se dokaže, ima ime i prezime i treba ga primjereno osuditi. I javno i sudski.
Meni ovdje jos nije jasno kako je moguce izvuci tolike novce iz saveza koji nema na raspolaganju stotine miliona eura godisnje a da to nitko ne primijeti ranije.