Novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić, vratio se na izborničku funkciju nakon 14 godina. Novi stari izbornik bio je gost u večerašnjoj emisiji Americana od 20 sati na HRT 2 i platformi HRTi. Biliću je ovo drugi mandat na klupi vatrenih, nakon više od 5000 dana.
Bilićev prvi mandat trajao je od 2006. do 2012. godine te je u tih šest godina hrvatsku reprezentaciju vodio u 65 utakmica, tu skupio 42 pobjede, 15 remija i samo osam poraza. Gostovanje u emisiji Americani možete pratiti u tekstualnom obliku.
- Hvala na pozivu. Ovo je velika platforma za nešto reći. Ovo je idealno za mene da iznesem neke stvari i odgovorim na vaša pitanja - rekao je na početku Bilić
- Ovo je posao kojemu nijedan drugi nije bitan. To se ispostavilo tako. Radio sam na raznim lokacijama, svugdje sam dao sve od sebe. Nije to bio samo posao, već daješ i emocije, no ovo je nešto drugo. Kada se pojavila prilika, svjesno sam ju čekao - izjavio je Bilić.
- Lijepo se prisjetiti. Teško se gledati na televiziji. Vidi se put jedne reprezentacije, tih šest godina. Pokojni Ćiro ostavio je dobru reprezentaciju. Samo što je kod nas bio problem jer se nije prošla skupina na SP-u 2006. Tako je i sada. Sada imamo više mladih, etabliranih igrača. Tamo smo imali mlade igrače koji nisu igrali. Imao sam prednost jer sam vodio mladu reprezentaciju i znao sam kakvi su Modrić, Eduardo, Vukojević i ostali. I u jednoj i u drugoj reprezentaciji je spoj iskustva i mladosti. Uvijek naglašavam koliko je taj balans bitan - rekao je novi izbornik.
- Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi onda si hrabriji, manje je onih koji skaču bungee jumping s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe i padove. Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Isto tako, ova mlada generacija neće gledati mene i suradnike kao što nas je gledala Modrićeva generacija - smatra Bilić.
- Najljepše uspomene? Cijeli put. Male stvari, svaki dan u Čatežu. Imali smo mir. Prvi ciklus bio je odličan, drugi je loš, nismo se kvalificirali. Treći je bio turbulentan i završio jako dobro. Bilo je velikih pobjeda, šokantnih poraza protiv Turske, Engleske i Gruzije. Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže skupa, oni ne želi ići kući.
- Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže skupa, oni ne želi ići kući. Ako moram birati jednu pobjedu, to je ona protiv Engleske u Zagrebu. To je bio znak da dolazimo. To nas je lansiralo. Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nije nam značio. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo.
- Mi smo 2008. išli osvojiti Euro. Isto tako i 2012. Često sam se pitao je li se nerealno nadati medalji. Ali, Zlatko je nama pokazao da se može. Da ti planovi 2008., 2012. i 2016., da to nije utopija i nemoguće. To je jedan od razloga mog povratka.Tri su motiva za povratak - stabilnost saveza, kvalitet i potencijal ekipe i uspjesi koje je Dalić napravio. Pokazao je da može. Zašto sada ne bi mislili da možemo i mi?
- Mi smo se vratili. Isključivo me veliki rezultat zanima. To je Euro. Liga nacija se neće zanemariti, znamo što je bilo u Rotterdamu, ali sve je podređeno Euru. Veliki rezultat je medalja. Imamo podlogu za to.
- Nećemo biti bahati, treba proći kvalifikacije. Bit će uspona i padova, ali pokazali smo da možemo. Nitko ne igra nogomet kao mi. Ne smijemo od tog načina igre odustati. Imamo ono što drugi nemaju. Pokazali smo i druga lica. Primjer je utakmica protiv Portugala. Dva poluvremena koja ne mogu biti suprotniji. Nemoguće je odigrati cijelu utakmicu kao to drugo poluvrijeme, ali idemo to produžiti barem na 60 minuta. Španjolci su vjerovali u tiki-taku i vidjelo se dokle su došli. I mi moramo tako - kazao je Bilić.
- Modrić je puno više od najboljeg igrača. Ne bih sada pričao o tome. Razgovor s njim će biti moj prvi zadatak. Vidjet ćemo, odluka je na njemu. Imam plan koji ću mu predložiti. Apsolutno sam za njegov ostanak u reprezentaciji. Zašto bi Luka išao? Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića... Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe već i Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača - rekao je Bilić pa dodao:
- Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. Ja da sam predsjednik ili direktora Hajduka, mogao bi reći treneru da imamo mladog igrača kojeg želimo da igra jer živimo od prodaje. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Mladi neće bit zapostavljeni, ali neće igrati samo zato što su mladi.
- Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske. Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.
- Nije moglo teže za početak u Ligi nacija2, ali imam prijatelja koji kaže, daj odmah. Zeznut je trenutak. Ovo je specifično. Prošli smo grupu, nešto nije bilo dobro, ali izašli smo pozitivni. Pogotovo nakon utakmice protiv Portugala. Naravno da su ove utakmice užasno teške, gledamo ih u polufinalu SP-a. Nadam se da naši igrači nisu u strahu od Engleske i da im žele pokazati da mogu igrati s njima. Da to jedva čekaju.
- Bilo je to prije dvije godine. To je bilo možda dva ručka s predsjednikom, dva poziva. Od početka je to bilo - ako i kada Dalić ode. Zato bi mi išli ručati da se to vidi jer nema ništa negativno u tome. Nakon Arabije sam se htio svjesno odmoriti jer 13 godina nisam bio u Splitu. Onda drugu godinu sam htio raditi jer ako ne radiš dvije godine, ispadneš iz bubnja. No, onda mi je ova varijanta uvijek bila u glavi. Išao bih ja u West Ham da se realiziralo, ali nije - otkrio je Bilić.
Koje laprdanje, gdje mu je knjiga koju je izdao i sebi samom prije EP u Austriji?