Figura Dražena Petrovića, izrađena u visoko otpornom silikonu, ima novi dom i od sada će se moći razgledati u prostoriji pored kafića Amadeus, na trgu koji nosi Draženovo ime i pored dvorane imenovane po neprežaljenom košarkašu.
Kad je krenula obnova Cibonina tornja, poslovne zgrade u kojoj je smješten Muzejsko-memorijalni centar, figura košarkaškog velikana morala je biti izmještena. A posljednje dvije godine, u posebno propisanim uvjetima, bila je u skladištu tvrtke Kunsttrans Zagreb, koja se bavi transportom umjetnina.
S obzirom na to da figuru nije bilo moguće vratiti u muzej, jer ta prostorija ondje više za to nije namijenjena, zahvaljujući razumijevanju Grada Zagreba pronađen je novi prostor s kojim će upravljati Zaklada Dražen Petrović.
U to ime održana je i prigodna svečanost koju je moderirao Marko Petrović, Draženov nećak, inače voditelj Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović. A on je prvo dao riječ Draženovoj majci, inače vlastitoj baki, Biserki Petrović.
- Teško mi je govoriti o Draženu, na njegov rođendan, a on bi danas napunio 62 godine. Hvala Gradu Zagrebu u kojem nam nitko nije rekao "ne" a bilo je potrebno da se figura smjesti u prostoriju s propisanim uvjetima koji se tiču i sobne temperature i vlade u prostoru.
Najavio je Marko Petrović, i svog oca Aleksandra, inače Ciboninu legendu i aktualnog izbornika brazilske košarkaške reprezentacije. A on je iskoristio priliku da se zahvali Gradu Zagrebu i za susretljivost u prigodi organizacije memorijalne utakmice za Dražena, održane u rujnu 2024. godine.
- Prošle su 33 godine otkako je Dražen otišao ali je iza sebe ostavio nevjerojatno nasljeđe a kad je NBA liga u pitanju onda je to svakako uvjerenje da i Europljani ondje mogu igrati značajne uloge. Hvala i majci što nije odustajala i što se s pokojnim ocem borila za otimanje Draženova nasljeđa od zaborava. Borba je bila velika i ja sam u jednom trenutku da od toga neće biti ništa ali se 2007. otvorio Muzej u koji rado dolaze stranci koji vole košarku i sport općenito. Tako nema Španjolca ili Izraelca koji dođe u Zagreb na par dana a da ne navrati i do Muzeja – kazao je Draženov stariji brat i dodao još i ovo:
- Ja ponekad znam reći, pa se mama na mene naljuti, da smo svi mi koji smo ostali zapravo ostarjeli a da je Dražen otišao u naponu snage i da kao takav ima svoje mjesto u našim sjećanjima.
A duboko u sjećanju Dražen je ostao i zamjeniku dogradonačelnika Luki Korlaetu:
- Uh, ovo je mali prostor ali je nabijen emocijama. Dok stojim pored ove skulpture prolaze me žmarci. Ja sam od Dražena 10 godina mlađi i on mi je bio dječački i mladenački uzor čije smo poteze pokušavali kopirati. Uostalom, on je za sve nas bio simbol rada na sebi kako u sportskom tako i u ljudskom smislu.
Prvi suradnik zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića prisjetio se i jedne prigode iz svoje političke karijere:
- Kad smo mi preuzeli upravljanje gradom moja prva protokolarna obveza bila je otići na mjesto Draženova posljednjeg počivališta. Bio sam počašćen ali je to bila i ganutljiva obveza kao i ova današnja koja je i svojevrsni privilegij.
Kad je već, ponovo, ova vrlo realistična figura u središtu naše pozornosti kažimo i da ju je izradila francuska umjetnica (kiparica) Elisabeth Dayness koja je u karijeri radila i neke radove za Muzej voštanih figura Madame Tussauds.