U Hrvatskoj igračice rade osam sati pa dođu na utakmicu, a vani mogu živjeti od nogometa

Proteklog vikenda završeno je Europsko prvenstvo nogometašica. Engleska je obranila naslov pobijedivši u finalu Španjolsku, aktualne svjetske prvakinje. Ovo prvenstvo bilo je rekordno po broju gledatelja, a zašto je ženski nogomet toliko popularan, razgovarali smo s Tihanom Nemčić Bojić, jedinom ženskom nogometnom analitičarkom u Hrvatskoj i izbornicom hrvatske futsal reprezentacije.

Sustav se gradi već dugo

– Ženski nogomet nije postao ovako popularan i praćen odjednom. Ustvari je to jedan veliki projekt glavnih svjetskih i europskih nogometnih organizacija koji se stvarao desetljećima. Bilo je neizbježno da će ženski nogomet tražiti svoje mjesto na sceni, prvenstveno zbog ogromnog interesa za nogomet općenito, a potom i sve snažnijeg zanimanja žena u sferama društva koje su se tradicionalno smatrale "muškim". Sustav ženskog nogometa gradi se već jako dugo, no ubrzani razvoj vidljiv je u posljednjih deset godina. Velik iskorak u kvaliteti bio je vidljiv upravo na posljednja dva velika natjecanja, posebice u fizičkom aspektu igre gdje su ekipe pokazale zavidnu razinu energetske moći te tehničko-taktičkih znanja, lucidnosti u igri i ljepoti poteza. Vjerujem da je upravo zbog navedenih razloga i došlo do tako velike posjećenosti na stadionima te povećanog broja TV gledatelja. Ljudi vole dobru predstavu, izdržljivost, snagu, vještinu i kvalitetno nadmetanje, a ženski nogomet je ovim natjecanjem ponudio upravo to.

Što se dogodilo u posljednjih nekoliko godina što je dovelo do tako velike popularnosti ovog sporta?

– Nogometni savezi i veliki klubovi poput Barcelone, Chelseaja i Lyona počeli su više ulagati u svoje ženske ekipe. Lyon je najuspješniji ženski klub u europskim natjecanjima te su porasla televizijska prava i sponzorstva, a sve iz medijske popraćenosti te potrebe da se mladim naraštajima djevojčica stvore zdravi sportski uzori u svijetu nogometa. Nadalje, financijska ulaganja i plaće igračica su porasle te one mogu živjeti od nogometa. U Hrvatskoj, velika većina djevojaka radi svoje poslove, čak i osmosatne smjene, nakon čega odlaze na trening ili utakmicu. To je jedan od glavnih razloga što naša zemlja poprilično kasni za europskim i svjetskim vrhom – kaže Tihana i dodaje:

– Financijska sigurnost i podrška velikih klubova dovela je i do edukacije trenera i trenerica u ženskom nogometu, čime se povećala kvaliteta samog trenažnog procesa, što rezultira kvalitetu izvedbe te time privlači gledateljstvo. Ono naravno ne bi bilo moguće bez medija i prijenosa samih utakmica. Velik iskorak za našu zemlju bio je prijenos utakmica EURO-a, svaki dan barem jedna utakmica na HRT-u, mogućnost da ljudi vide i spoznaju kako izgledaju vrhunske ekipe te time steknu dojam i nova mišljenja o tome što su djevojke sposobne činiti, i u nogometu ostvariti.

Kako ste vi vidjeli finale?

– Osobno, finale je bilo posebno iz nekoliko razloga, a započinjemo činjenicom da su se suprotstavile dvije izbornice, dvije žene nogometni stratezi. Zamislite, na vrhu piramide svjetskih prvakinja, s jedne strane Španjolka Tome, mlađa, ali znalac, igrački pedigre, odlučan stav i velika u pobjedama i porazu; s druge pak strane dosta iskusnija, tri puta proglašena trenericom godine, osvajačica europske titule s Nizozemkama, pa potom dvije s Engleskinjama. Mnogi su Španjolsku smatrali dalekim favoritom zbog izuzetne igre, individualnih i ekipnih sposobnosti te prikazanog sustava igre, ali Sarina Wiegman opet je pokazala što znači umijeće trenerskog posla. Nadalje, u završnici natjecanja, točnije u oba polufinala i finalnom susretu ekipe su radile u produžecima, pa potom i jedanaestercima u finalnom susretu. To je strašno puno fizičke potrošnje, veliki napori, igre živaca na mentalnom planu koji je dobar i čvrst koliko je ostalo zaliha energije i koliko su snažne. Odnos tih žena sportašica i njihovih vođa bio je vrijedan primjer, posebice nama koji radimo u nogometu, u kom smjeru ići. Engleskinje su obranile naslov europskih prvakinja, unatoč dobro nam poznatom španjolskom nogometnom sustavu koji je još teže "neutralizirati" kod ženskih ekipa. Naime, stil njihova nogometa obilježen je kratkim suradnjama na malom prostoru koji su one prisvojile i u tome uživaju, a što je vrlo teško postići jer je trenažni razvoj usporen i stilovi drugih zemalja se razlikuju te je teže pronaći igračice karakteristika za takvu igru.

I u Hrvatskoj vidljiv napredak

Ostale reprezentacije?

– Italija je napravila strašan iskorak, posebice na taktičkom planu, disciplini, komunikaciji i poštivanju ideje i jedna druge. Njemačka je osvojila ovo natjecanje osam puta, no došlo je do promjene igračkog kadra, ali i dalje s jednom igračicom manje igrale su protiv Španjolske 110 minuta. Francuska je pokazala velik potencijal, agresivnu i napadački usmjerenu igru, Švicarska ozbiljnost i strukturu, Švedska neumoljivost, raznovrsnost i dinamiku.

Gdje je tu Hrvatska?

– Talenti koji se rađaju u Hrvatskoj prepoznatljivi su svuda u svijetu, za one ženske manje se zna, ali ih ima na svakom koračiću. Ipak, ono što će nas približiti Europi i svijetu, strategija je razvoja našeg sustava koji ima veliki potencijal, i pritom ću spomenuti iznimne uspjehe mlađih ženskih nogometnih reprezentacija U – 17 i U – 19 koji ukazuju da je napredak vidljiv i moguć, ako je planiran, smislen i kvalitetan.