Na današnji dan prije pet godina, 29. listopada 2020. godine, preminuo je Slaven Zambata, jedan iz kategorije Dinamovih i hrvatskih nogometaša koji je svojim nogometnim majstorstvom zaslužio ulicu u Zagrebu, ili barem u svom rodnom Sinju.
Slaven Zambata rođen je 24. rujna 1940. godine. U Dinamo je došao 1959. godine iz lokalnog Junaka i do 1969. godine za plave odigrao ukupno 393 utakmica i postigao čak 267 pogodaka (uključujući i prijateljske utakmice). S Dinamom je tri puta osvojio trofej Kupa maršala Tita (1963., 1965. i 1969.), a 1967. godine kao kapetan momčadi i Kup sajamskih gradova, današnju Europsku ligu. Na žalost, najslavnija Dinamova generacija u povijesti (Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl, Rora – sastav iz finala s Leedsom) nikada nije osvojila naslov prvaka Jugoslavije.
Zanimljivo, Slaven Zambata je prije dolaska u Dinamo bio na probi u Hajduku, zajedno s još jednim genijalnim golgeterom Josipom Skoblarom. Rekli su mu da će mu se ponovno javiti, ali nikada nisu to učinili, pa je na preporuku poznatog televizijskog komentatora Mladena Delića, također Sinjanina, otišao u Dinamo. Josip Skoblar također se nije usrećio u Splitu, pa je otišao na beogradsku Karaburmu, u OFK Beograd, gdje se proslavio.
Slaven Zambata bio jedan od najboljih Dinamovih napadača svih vremena, najprije suigrač, a potom i nasljednik Dražana Jerkovića. Premda se, za razliku od Jerkovića, Zambata nije mogao pohvaliti titulom najboljega strijelca jugoslavenskog prvenstva, niti je ikada bio sudionikom Svjetskog prvenstva, poput još nekih velikih Dinamovih igrača (Lamze, Ramljaka, Vabeca, Kranjčara, Mlinarića, Cerina, Cvitanovića...).
Statistika kaže kako je Zambata za Dinamo postigao 156 službenih pogodaka, još 21 zabio je za reprezentaciju Jugoslavije u 31 nastupu. U jednoj kategoriji i dan danas je rekorder: ima 0.7 pogodaka po utakmici za nacionalnu momčad, među igračima koji za nju imaju više od 30 nastupa. Odnosi se to i na hrvatsku reprezentaciju, pa tako naš najbolji strijelac Šuker ima 0.65 pogodaka po utakmici (45 golova u 69 nastupa). Zambata je usto jedinstven golgeter, jer je jedini Dinamov nogometaš koji je postigao hat-trickove protiv svih članova velike četvorke, Partizana, Crvene zvezde i Hajduka.
- Razlika u odnosu na mene i Šukera, pa i Kramarića, Messija, Ronalda, Ibrahimovića... jest činjenica kako ja niti jedan pogodak nisam postigao iz jedanaesterca. Naime, u Dinamu su u moje vrijeme nepogrešivi izvođači bili Čonč, Jerković, Matuš i Belin, pa nisam nikako mogao doći na red – sa smiješkom nam je jednom ispričao veliki Sinjanin.
Slaven Zambata za reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 16. rujna 1962. godine u susretu protiv DR Njemačke (2:2) u Leipzigu, a od nacionalnoga dresa oprostio se 27. listopada 1968. godine na utakmici protiv Španjolske (0:0) u Beogradu. Kao kapetan predvodio je reprezentaciju Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1964. godine u Tokiju, na kojima je Jugoslavija bila poražena u četvrtfinalu od DR Njemačke (0:1). Zambata je na tom turniru postigao pet pogodaka, a iz Dinama je uz njega nastupao i Slavenov prijatelj Rudi Belin.
VEZANI ČLANCI:
Nakon odlaska iz Dinama, Zambata je nastupao za belgijske klubove Waregem i Crossing iz Bruxellesa. U jesen 1972. vratio se u Zagreb i odigrao posljednje tri utakmice za Dinamo. Karijeru je okončao 1973. godine u austrijskom Villachu.
Slaven Zambata kao tinejdžer bavio se stolnim tenisom, u kojemu je osvojio prvenstvo Sinja. Bio i nogometni kroničar i publicist, objavio je knjige Nogomet '84., '85., '86.. U jednoj fazi bio je i nogometni menadžer, pa je u Hrvatsku dovodio talentirane igrače iz Australije. Među ostalim, Eddyja Bosnara i sad već legendarnog kapetana Australije Milu Jedinaka, koji se nije uspio nametnuti u tadašnjem Varteksu, a poslije je izgradio respektabilnu karijeru u Engleskoj.
Inače, pokojni velikan Zambata osobito je simpatizirao našeg reprezentativca Andreja Kramarića. Zašto?, pitali smo ga.
- Zato što je majstor. A to njegovo majstorstvo još više dolazi do izražaja na poziciji povučene špice, i drago mi je što je tako, što se ne mora hrvati i tući sa stoperima, koji bi ga svojom brutalnošću možda i 'pojeli', nego što dolazi iz drugoga plana i onda tako neumoljivo trpa. I to radi sa stilom, maestralno, svojoj profinjenom tehnikom šuta, uglavnom niskim udarcima koji su vratarima najneugodniji. Usto, Andrej ima i fantastičan lažnjak, dribling, i mirnoću u realizaciji. On je u šesnaestercu kao kod kuće, kao nekada Raul ili u Jugoslaviji Santrač – kazao nam je Zambata.