Daleko prije nego što je na početku ove sezone Martin Baturina napustio redove Dinama, uporno sam govorio da je Luka Stojković 'taj' na kojeg se Dinamo treba fokusirati. Nailazila je ta teza na različite reakcije, a one su uglavnom bile negativne. Govorili su mi ljudi da je pretjerano nepredvidiv igrač, da nije igrač koji je spreman pratiti taktičke zahtjeve svojih trenera, da je igrač koji iskače iz okvira.
Sve to je, ako su tvrdnje Brune Petkovića istina, nekako i podebljao predsjednik Dinama Zvonimir Boban koji je navodno Petkoviću poručio da je Stojković 'divlji' igrač. I ta tvrdnja na određeni način i je istinita. Samo kada pogledamo ovu sezonu, vidimo da je Stojković dobio dva nepotrebna crvena kartona u HNL-u, a jedan u Europi te da se rijetko kada uklapa u samu geometriju momčadi.
Luka Stojković je igrač kojeg geometrija pretjerano ne zanima, igrač koji će van posjeda istrčati u pritisak kada misli da može oduzeti loptu protivniku, a ne kada je to momčadi strukturalno potrebno, te isto tako igrač koji će u posjedu napustiti zonu koja mu je 'predodređena' te pokušati s loptom napraviti nešto ingeniozno.
Igrači kao Stojković, igrači koji nisu roboti ili "plodovi umjetne inteligencije" te u milimetar slušati sve trenerske zahtjeve, su igrači kakvi nepresušno nedostaju modernom nogometu. Koliko ste puta samo posljednjih godina u razgovorima s prijateljima čuli da u nogometu nedostaje taj igrač vica, taj igrač koji će napraviti nešto neočekivano te time iznenaditi protivnika. Iako ima i dosta svojih mana, upravo takav igrač je Stojković.
Pogodak protiv Genka za 3:1 i totalni povratak u igru itekako je dokaz da i Dinamu, ali i općenito nogometu trebaju igrači kao što je ovaj 22-godišnji Zagrepčanin. Taj crveni karton kasnije u produžecima s Genkom nakon nepotrebnog fizičkog obračuna je mnoge nagnao da zaborave kakva je izvedba bila do tada. Zaboravili su mnogi jednu stvar - da nije bilo Stojkovića, vjerojatno ne bi ni bilo tih produžetaka.
Čak i u situaciji pri kojoj je zasad najčešće bio rotacijski igrač (što za takvog pojedinca nije dobra stvar i automatski negativno utječe na njegovu igru), Stojković je Dinamu unutar 90 minuta dao povijesnu izvedbu i čudesni povratak protiv Genka, a onda odmah par dana i nakon crvenog kartona i velikog razočarenja briljirao i protiv Gorice. Dokaz je to da unatoč nepredvidivosti ima mentalnu snagu, što je već i dokazao povratkom nakon teške ozljede na svojem samom početku u Dinamu.
Zamislite tek kakav bi bio kad bi mu se dalo više povjerenja i elena iz samog kluba, pa i od navijača. Istina, Luka Stojković je X-faktor u svakom smislu te riječi (i dobrom i lošem), ali istina je i da je trenutačnom kadru Dinama je X-faktor itekako potreban. S iskustvom će se naučiti na lošim nepredvidivostima, ali ne smije ga se robotizirati do te mjere da iz njega 'ispare' one nepredvidivosti koje su dobre po njegovu momčad. Ako ostane ta zdrava doza spontanosti u njegovoj igri, ima šansu biti poseban. U protivnom bi bio tek uklopljen u prosjek i sivilo, i upravo zbog toga 'dječje bolesti' valja istrpjeti.
VEZANI ČLANCI:
Nikakvih on bolesti nema On jedini palac gore a sve ostalo jako loše i individualno i kao kolektiv Tekmu protiv Genka je izgubio trener svojim čudnim izmjenama