Sve teža politička situacija u Iranu, obilježena vojnim sukobima i smrću vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, bacila je ogromnu sjenu na pripreme za Svjetsko prvenstvo i ozbiljno dovodi u pitanje hoće li se zemlja uopće natjecati u skupini G. Iako se Iran kvalificirao još prije godinu dana, FIFA se sada nalazi u središtu diplomatske oluje, budući da se turnir održava u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi, državama koje su u srcu geopolitičkih previranja. Unatoč tim napetostima, predsjednik FIFA-e Gianni Infantino ostaje nepokolebljiv, nazivajući sudjelovanje Irana "planom A" i zasad odbacujući bilo kakve druge opcije. Infantino inzistira na tome da nogomet mora služiti kao ujedinjujuća sila unatoč složenosti "stvarnog svijeta" te je potvrdio da je dobio osobna jamstva iz Bijele kuće da će iranskoj delegaciji biti dopušten ulazak u zemlju. “Iran predstavlja svoj narod, one koji žive u Iranu i one koji žive u inozemstvu. Oni su se na terenu kvalificirali za ovo Svjetsko prvenstvo i to vrlo rano. To je zemlja luda za nogometom. Želimo da igraju i oni će igrati, ne postoje planovi B, C ili D. Živimo u stvarnom svijetu i znamo da je situacija vrlo komplicirana, ali radimo na tome da Iran zaigra u najboljim uvjetima”, izjavio je Infantino.
Za razliku od optimizma koji dolazi iz FIFA-e, retorika iz Teherana sugerira da je potpuni bojkot neizbježan, iako uz određene uvjete. Iranski ministar sporta i mladih Ahmad Donyamali izrazio je duboku zabrinutost za sigurnost svojih igrača u Sjedinjenim Državama, navodeći kao nepremostive prepreke rat koji je u tijeku i nedavne vojne udare. "Zbog zlih djela koja su učinili protiv Irana - nametnuli su nam dva rata u samo osam ili devet mjeseci te ubili i usmrtili tisuće naših ljudi - definitivno nije moguće da sudjelujemo na Svjetskom prvenstvu", rekao je Donyamali za državnu televiziju. Taj je osjećaj ponovio i Mehdi Taj, predsjednik Iranskog nogometnog saveza, koji je priznao da je, iako je cilj sudjelovanje, trauma nedavnih napada učinila gotovo nemogućim radovati se turniru. “Ono što je sigurno jest da se nakon ovog napada od nas ne može očekivati da s nadom gledamo prema Svjetskom prvenstvu”, izjavio je Taj.
U međuvremenu je iranska strategija postala nešto jasnija i formulirana je pod sloganom "Bojkotirajmo SAD, a ne Svjetsko prvenstvo". Predsjednik saveza Mehdi Taj pojasnio je da Iran ne namjerava u potpunosti odustati od turnira, ali su službeno zatražili od FIFA-e da njihove utakmice grupne faze, koje su zakazane u Los Angelesu i Seattleu, premjesti u Meksiko. FIFA je do sada odbijala taj prijedlog, navodeći logističku nemogućnost i potrebu za očuvanjem izvorne strukture turnira kao glavne razloge. Time je kriza samo produbljena, a rješenje se čini sve daljim, pogotovo jer bi izostanak Irana ostavio veliku prazninu u novom formatu s 48 reprezentacija.
Konačni udarac Infantinovim nadama stigao je 27. ožujka, kada je iransko ministarstvo sporta izdalo direktivu kojom se svim nacionalnim selekcijama zabranjuje putovanje u "neprijateljske zemlje", kategoriju u koju Teheran sada svrstava Sjedinjene Države. Ta odluka praktički onemogućuje putovanje reprezentacije na zakazane utakmice, osim ako se ne postigne izvanredan diplomatski ili sportski dogovor. Cijelu situaciju dodatno je zakomplicirao američki predsjednik Donald Trump, koji je, nakon što je Infantinu navodno početkom ožujka poručio da je iranska momčad "dobrodošla", desetak dana kasnije na društvenim mrežama sugerirao da bi se Iran trebao povući radi "sigurnosti vlastitih života".
Cijela kriza potaknuta je zajedničkom američko-izraelskom vojnom operacijom koja je započela 28. veljače 2026. godine, a koja je ciljala iransku vojnu infrastrukturu. Paralelno s vanjskim sukobom, Iran se od kraja 2025. suočava s masovnim unutarnjim prosvjedima, na koje je vlast odgovorila brutalnom silom, što je prema izvješćima organizacija za ljudska prava rezultiralo tisućama civilnih žrtava i desetcima tisuća uhićenja. U takvoj atmosferi, pritisak na same igrače je ogroman. Tijekom prijateljske utakmice protiv Nigerije u Turskoj, iranski su nogometaši tijekom intoniranja himne držali male ruksake u znak sjećanja na djecu poginulu u nedavnim raketnim napadima, prema pisanju Goal.com, čime su poslali snažnu poruku solidarnosti s narodom.
Pritisak na reprezentativce, poznate pod nadimkom "Tim Melli", ne dolazi samo izvana. Iransko pravosuđe nedavno je zaprijetilo zapljenom imovine istaknutim igračima, uključujući zvijezdu Sardara Azmouna, zbog kritiziranja vlade, što dodatno ilustrira podijeljenost i napetost unutar same ekipe. Dok FIFA i Infantino pokušavaju spasiti sportski integritet natjecanja, sudbina Irana u skupini G, gdje ih čekaju Novi Zeland, Belgija i Egipat, ostaje potpuno neizvjesna, a nogomet se još jednom pokazao taocem visoke politike.
Ma kako sad to? Gdje su sad oni koji su tvrdili da nema mjesta politici u sportu? Naravno da Iran ne želi ići igrati u državu koja ga bombardira, niti igrati s njom. Ista situacija kao što ni Ukrajina ne želi igrati sa Rusijom, a baš me zanima da li bi Srbija igrala sa Kosovom, državom koju još nisu priznali.