Kada je Marino Bloudek stao na startnu liniju finala Europskog prvenstva na 800 metara, malo tko ga je vidio na pobjedničkom postolju. U stazi su stajali atletičari s osjetno boljim osobnim rekordima, imena koja su u najavama slovila za favorite. No, u glavi mladića iz Virovitice odvijao se jedan posve drugačiji film. Nije došao samo sudjelovati; došao je ostvariti viziju koju je mjesec dana vrtio u mislima, tajnu koju nije podijelio ni sa svojom zaručnicom. Hrabro je preuzeo vodstvo nakon prvog kruga, diktirao je tempo i odbijao se predati kada su ga suparnici počeli sustizati u završnih dvjesto metara. U dramatičnoj borbi do posljednjeg atoma snage, prestigao ga je samo Irac Mark English. Semafor je pokazao srebro. Hrvatska je dobila europskog doprvaka, prvu medalju u ovoj disciplini nakon duge 52 godine i legendarnog Luciana Sušnja koji je u Rimu 1974. postao prvak Europe. Niz od šesnaest godina u kojima Hrvatska osvaja medalje na europskim prvenstvima, a koji su održavali velikani poput Sandre Elkasević, nastavljen je na najneočekivaniji mogući način.
Bloudek potječe iz sportske obitelji s korijenima u Kaknju, gdje su djed, otac Valentin i stric Vedran bili vezani uz nogomet. Sasvim prirodno, Marino je krenuo njihovim stopama. Bio je izniman talent. Toliko dobar da je kao dječak tri puta bio pozvan u kamp slavnog londonskog Arsenala, a interes je pokazivao i Dinamo. Činilo se da je pred njim blistava nogometna budućnost. A onda, u jednom trenutku, sve se srušilo. Teška ozljeda, dvostruki prijelom noge, naglo je prekinula njegov san. Svijet mu se okrenuo naglavačke. Tijekom dugotrajnog oporavka, tražio je način kako što prije vratiti kondiciju. Na prijedlog profesora tjelesnog odgoja Zlatka Tota, gotovo iz zabave se okušao u atletici, sportu koji mu je trebao poslužiti samo kao privremeno rješenje na putu povratka nogometu. No, sudbina je imala drugačiji plan.
Ubrzo je shvatio da posjeduje izvanredan dar za trčanje. Otišao je na prvo natjecanje za reprezentaciju i odmah osvojio medalju. San o nastupu u nacionalnom dresu, koji je sanjao na nogometnom terenu, počeo se ostvarivati na tartan stazi. Osvojio je zlato na juniorskom prvenstvu 2017. godine i više nije bilo povratka. Atletika je postala njegov život. Disciplina 800 metara, kako sam kaže, "izabrala je njega". Danas, kao vlasnik hrvatskih rekorda i europskog srebra, ponekad razmišlja o alternativnom putu.
- Volio bih da se mogu vratiti i probati taj smjer života, ali opet razmišljam kako mi je sad lijepo u životu. Stvarno imam prelijepu zaručnicu, možda se ništa od ovoga ne bi ni dogodilo. Presretan sam svojom odlukom što sam ostao u ovom sportu - rekao je.
Njegova životna i sportska priča neraskidivo je vezana uz još jednu uspješnu atletičarku, njegovu zaručnicu Nataliju Švendu. Njihova ljubavna priča ima gotovo filmski scenarij, a središnje mjesto radnje je najvažniji atletski miting u Hrvatskoj - zagrebački Hanžekovićev memorijal. Upravo na stadionu Mladosti, Marino je prije nekoliko godina skupio hrabrost i pitao Nataliju da mu bude djevojka. To mjesto postalo je simbol početka njihove veze. Nekoliko godina kasnije, na istom natjecanju, odlučio je podići njihovu priču na novu razinu. Nakon što je istrčao sjajnu utrku i osvojio treće mjesto, dok su tribine još pljeskale, Marino je kleknuo i pred tisućama gledatelja zaprosio svoju djevojku. Bio je to trenutak koji je raznježio cijelu sportsku javnost.
- Iskreno, htio sam da se to i ranije dogodi, ali čekao sam pravi trenutak. Mislim da je najbolje da je to bilo ovdje jer smo tu i započeli kao momak i djevojka - otkrio je tada.
Natalija je, naravno, pristala, iako mu je kasnije šapnula da je imala predosjećaj što se sprema. Prosidba je bila pažljivo isplanirana, a u čuvanju prstena pomogli su mu roditelji.
Danas, njih dvoje žive sportski život u potpunosti. Dijele sve, od treninga i stroge prehrane do najveće međusobne podrške u pobjedama i porazima. Ipak, zbog prenatrpanih sportskih kalendara i velikih ciljeva koje oboje imaju, vjenčanje je zasad na čekanju.
- Iskreno, već smo mislili to odraditi, ali stvarno smo zauzeti. Jednostavno, kad odem na pripreme po mjesec dana, ne mogu joj pomoći oko organizacije. Voljeli bismo to što prije, ali vidjet ćemo. Stvarno je predivna i posebna osoba pa tako zamišljam i naše vjenčanje - da bude kao nešto iz bajke - naglasio je.
Poznat po nevjerojatnoj predanosti, jednom je u šali izjavio da će čak i na dan vjenčanja ujutro odraditi trening. Njegov natjecateljski duh, kako otkriva Natalija, ne staje na stazi - obožava pobjeđivati, pogotovo u kartama, pa mu ona ponekad namjerno pusti "radi mira u kući".
Uspjeh Marina Bloudeka nije slučajan. Iza njega stoji nevjerojatna radna etika i posvećenost koja ga je dovela do rušenja 51 godinu starog rekorda Luciana Sušnja i do samog europskog vrha. Ključan dio njegovog napretka postali su redoviti odlasci na visinske pripreme u Keniju, gdje u surovim uvjetima brusi formu s najboljim svjetskim trkačima. Tamo je pronašao recept za pomicanje vlastitih granica. U tim trenucima izolacije i napornog rada rađaju se vizije, poput one o europskoj medalji. Njegov put od talenta kojeg je htio Arsenal do atletskog heroja koji je prekinuo polustoljetni post jedinstvena je priča o tome kako ponekad najteži padovi u životu otvaraju vrata prema neočekivanim visinama. Sport koji je odabrao gotovo slučajno, kao rehabilitaciju za slomljenu nogu, donio mu je rekordne rezultate, životnu partnericu i mjesto u povijesti hrvatske atletike. A sudeći prema gladi u njegovim očima i vjeri u samoga sebe, čini se da njegova najbrža utrka tek slijedi.