Moglo bi se i sada raspravljati. Je li trebalo iskoristiti više od dvije zamjene, recimo. Na onakvom terenu, dok čuvaš rezultat. Je li trebalo zamijeniti Petkovića koji se, gle sad, bar dok se nije umorio, bolje kretao po močvarnom tlu Maksimira nego na suhoj travi u Münchenu. Možda da je ušao netko tko može gore zadržati loptu kad je Monaco jurnuo po spas. Nije kritika, samo promišljanje, mada bi nam svima dobro došlo da kao u školi uvijek izdvojimo po jednu dobru i lošu stvar, i ne više od toga.
Čudan je danas nogomet – Monaco dobije Barçu i skoro padne od Dinama koji je prije toga popio devetku. Od Bayerna koji onda izgubi od Aston Ville. Da je Dinamo sačuvao pobjedu, bili bi – izjednačeni! Na stranu sad što su plavi na Allianzu bili kriminalni, Bayern se ponio poput UFC borca kojem nije dovoljno da nokautira suparnika, nego ga još onda mlati kao vreću na podu. Realu to ne bi palo na pamet. Kad može, rado Bayern silu demonstrira. I zato ga malo tko izvan Bavarske voli, dok Kompany još nije čuo za nauk starih trenera: čuvaj se velikih pobjeda.
Ti ljudi nemaju više kamo! Hrvatskom 'fenomenu' nema kraja, u zadnjih 15 godina potrošili smo sve
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Zaista sam zabrinut za trenere koji zarađuju milijune a eto nekima ne uspije. Građevina vapi za takvim velikim radnicima