Sportska i akademska zajednica, baš kao i članovi njegove obitelji, oprostili su se ovog petka od profesora Zlatka Šimenca, bivšeg vrhunskog sportaša i sveučilišnog profesora. Prvi čin oproštaja odvijao se u amfiteatru Kineziološkog fakulteta, obrazovne institucije u kojoj je bio nositelj katedri za vaterpolo i rukomet, a još tužniji čin zbio se u Krematoriju Mirogoj. A od popularnog Ćosa, jednog od obljubljeniji profesora na KIF-u ali i uvažavanim vaterpolistom i rukometašem, oprostili su se brojni vaterpolisti ali i sportaši iz drugih sportova, sveučilišni profesori, njegovi bivši suigrači i studenti, sportski dužnosnici...
Predvođena trenerom Zoranom Bajićem, na komemoraciju je došla cjelokupna momčad njegova matičnog kluba Mladosti, no bili su tu i sportski direktor i trener Juga Ognjen Kržić i Vjekoslav Kobešćak. Od vaterpolskih veličina pristiglih izvan Zagreba, viđeni su i zlatni olimpijac Deni Lušić te bivši hrvatski izbornik Neven Kovačević. Izraziti svoju sućut Zlatkovu sinu Dubravku, jednom iz galerije naših najvećih vaterpolista, stiglo je još zlatnih vaterpolskih olimpijaca a ova dvojica kao izaslanici institucija. Tomislav Paškvalin kao savjetnik predsjednika države Zorana Milanovića a Tomislav Paškvalin kao državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta koji je imao nadahnut govor.
- Ćos je živio u vrijeme kada sportska infrastruktura nije bila primarna već sam sport. Nije dostatno reći "neka mu je laka zemlja" već treba učiniti sve da uspomena na njega živi kroz njegova postignuća - kazao je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
Od Ćosa su se govorima oprostili i njegova studentica Lidija Bočić Čačić, komediograf Matko Elezović ali i doc. dr. sc. Igor Gruić s Kineziološkog fakulteta koji se prisjetio Šimenca kao nastavnika:
- Njegova ocjena studentima uvijek bi počinjala s dobar. Jer, smatrao je on, svi koji dođu na ovaj fakultet sigurno su dobri a tek kasnije se isprofiliraju oni najbolji.
U ime HAVK Mladosti pročitano je pismo odsutnog predsjednika Mladena Miškulina, a pročitao ga je Lukav Jakovčev, klupski direktor marketinga.
Na obje lokacije ispraćaja govorio je pak dekan izv. prof. dr. sc. Tomislav Rupčić:
- Nema riječi s kojima se može ublažiti ovaj gubitak ali će ostati zahvalnost, velika i trajna. Jer, profesor Šimenc posvetio je život sportu i obrazovanju mladih ljudi pri čemu se isticao i stručnošću i ljudskošću. Jako je dobro razumio što znači biti dio tima i kada treba voditi a kada podržati. Njegova prisutnost bila je tiha ali snažna i zato vam hvala na svakom tragu koji ste ostavili u našim životima. Hvala vam što ste učitelj, kolega i prijatelj.
U Krematoriju su govorili još i filmski redatelj Jakov Sedlar (inače bivši vaterpolist) koji je kazao da je Ćos sinu Dubravku pomogao da postane vaterpolska legenda te nekadašnji suigrač Ozren Bonačić (koji nije mogao suspregnuti suze). A nadahnuto o sportašu koji je bio reprezentativac u dva olimpijska sporta (rukomet, vaterpolo) i pri tome osvajač olimpijske medalje (srebro, Tokio 1964.) govorio je i vaterpolski kroničar Dean Bauer.
Kolega Bauer poetski je govorio o tome kako se Ćos sada, u nebeskom bazenu, pridružio svojim suigračima Miroslavu Poljaku, Zdravku Hebelu, Ivi Trumbiću, Ronaldu Lopatnyju, Anti Matošiću... A to je naraštaj koji je, na prijelazu sa 60-ih na 70-e godine, u pet godina. četiri puta bio klupskim prvakom Europe učinivši Mladost najvećim europskim klubom 20. stoljeća.
Stoga je i, na svoj način, bilo primjereno da se od profesora Šimenca svi nazočni oproste s "Falom" i "Suzom za zagorske brege". Ovo je bio dan za suze za jednim vrhunskim sportašem, obljubljenim profesorom i nadasve čovjekom s puno akademskog i sportskog šarma.