Hrvatski hrvač Ivan Huklek postao je osvajač brončane medalje s Olimpijskih igara u Tokiju više od četiri godine nakon održavanja nakon što je Međunarodna sportska arbitraža (CAS) u petak odbila žalbu srpskog predstavnika Zuraba Datunašvilija koji je diskvalificiran zbog višestrukog kršenja antidopinških pravila.
Huklek je u Tokiju izgubio dvoboj za brončanu medalju u kategoriji do 87 kilograma upravo od Datunašvilija, ali kasnije je utvrđeno kako je srpski reprezentativac gruzijskog porijekla u svibnju 2021. godine, dva mjeseca prije održavanja OI u Tokiju manipulirao s davanjem uzorka urina na kontrolu.
A uspjeh Hukleka u Tokiju 2021. bio je veći što je te godine doživio obiteljsku tragediju. Naime, samo dva tjedna prije olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Sofiji, Huklekovi su se suočili s obiteljskom tragedijom i činilo se da ni od Ivanove borbe da ostvari svoj olimpijski san neće biti ništa.
– Prije dva tjedna preminula je moja 11-godišnja sestrica Marta i ja sam tada rekao da ne želim ići na olimpijske kvalifikacije. U tom trenutku za takvo što nisam imao volje, no moja obitelj, mama, tata, supruga, moja braća, rekli su, rekli su mi da moram ići zbog sestre. I na kraju sam išao zbog Marte i osvojio olimpijsku normu koju njoj i posvećujem. A sve ovo bih dao samo da je ona živa – rekao je tada Huklek.
Teško je i zamisliti kroz što je jedan vrhunski sportaš mentalno morao proći da se dovede u stanje da baš nakon takvog događaja postigne i najvrjedniji domet karijere.
– U tim trenucima najviše mi je pomogao reprezentativni trener za mlađe uzraste Anton Đok. Te srijede, a za sedam dana smo trebali krenuti za Sofiju, rekao sam mu da se ne osjećam spremnim za pripreme u Gospiću i da bih do vikenda volio ostati u Zagrebu, s obitelji. Nakon što sam odlučio da ipak odem na kvalifikacije, otišao sam na još dva dana priprema u Gospiću – rekao je i dodao:
– Teško je kada roditelji izgube dijete od 11 godina i kada brat izgubi sestru. Bio je to veliki šok za mene, a ja sam trebao biti i utjeha. Kada sam se čuo s obitelji, nakon što sam ostvario olimpijsku normu, svi su plakali. Ovo je bilo prvi put da su se nečemu razveselili.