Kako je izgledalo - dobro da je sve i završilo, i to na poluvremenu. Rijeka i Sparta odigrali su 45 minuta utakmice 2. kola Konferencijske lige, a to je ujedno i najvažnija vijest ove večeri s nogometnog Kvarnera. Da je bilo drugačije, odnosno da jake riječke diplomatske snage nisu uvjerile engleskog suca Roberta Jonesa da se može igrati, tko zna kada bi se i kako sve okončalo. Iako, i sad je sve u zraku. Jer, da bi se utakmica registrirala konačnim rezultatom, trebalo bi je se odigrati barem dvije trećine. A po prognozi vremena, kiša u uvijek kišnoj Rijeci neće stati do petka ujutro. Možda će se nekome tko sutra u popodnevnim satima dođe u Rijeku ovo od danas činiti kao neka distopijska slika iz davnina, jer za petak popodne najavljeno je vedro i sunčano vrijeme. Nastavi li se igra sutra u 15 sati, što je bila i jedna od opcija za vrijeme prekida, moglo bi se igrati po suncu.
Da nam urednici ovaj tekst ipak iz sportske ne prebace u meteorološku rubriku pobrinula se dakle, riječka nogometna diplomatska elita. Po informacijama koje su došle i do potpisnika ovih redaka, Riječani su i nakon 13. minute u kojoj je Jones prekinuo utakmicu, htjeli igrati. Nije to čudna informacija, ako se zna u kakvim je sve Rijeka uvjetima igrala svoje domaće, ali i europske utakmice. Tko se ne sjeća sličnog ovakvog vremena na utakmici protiv ukrajinskog Kolosa prije par godina? Ao "vaterpolu" na Kantridi pričaju i oni koji ne pohađaju samo utakmice "pod balonom". Nije poznato je li ista želja Riječane pratila i na poluvremenu kad je sudac Jones odsvirao konačan kraj za danas.
Rijeka je na utakmicu sa Spartom, vodećom momčadi češkog prvenstva izašla jasnog razmišljanja. Prvo je bilo da se ne izgubi, a drugo da se iskoristi vremenska neprilika i da se uz pomoć kiše, vjekovnog riječkog saveznika dođe i do pobjede. Sanchez je ovoga puta momčad postavio - koliko hrabro - toliko i u skladu s obvezama same utakmice. Jasno je prosudio tko mu može, a tko ne može od pojedinaca garantirati da će poslušati i implementirati sve njegove zahtjeve i ideje. Po tome, Čop nije slučajno upao u početni sastav, baš kao što se, recimo, Tiago Dantas nije slučajno našao na klupi. Dantas je, da se razumijemo, po igračkim karakteristikama itekako zavrijedio istrčati, ali Sanchez je znao da mu za borbu pod ovakvim uvjetima treba radna ekipa.
Za nastavak teksta, završnu će riječ ipak trebati reći igrači u drugih 45 minuta. Kad god to bilo... Ovo danas ionako nije imalo baš nikakvog smisla.