Hrvatski nogomet zavijen je u crno. U 67. godini života preminula je jedna od najvećih legendi Hajduka i ikona jugoslavenskog nogometa, Ivan Gudelj. Njegova karijera, prekinuta na samom vrhuncu zbog bolesti, ostaje jedna od najtragičnijih priča u povijesti sporta na ovim prostorima, no njegova borba i životna snaga nadahnule su generacije.
Napustio nas je veliki borac, na terenu i izvan njega. Ivan Gudelj, legendarni kapetan Hajduka i najmlađi kapetan u povijesti jugoslavenske reprezentacije, preminuo je u zagrebačkoj bolnici nakon komplikacija poslije teške operacije karcinoma. Vijest je potresla ne samo Split i Dalmaciju, već i cijelu regiju u kojoj je Gudelj bio sinonim za beskompromisnu borbenost, eleganciju i nogometnu genijalnost. Njegov život bio je poput filma s dramatičnim zapletom - uspon do zvijezda bio je strelovit, a pad bolan i iznenadan. Sa samo 26 godina, dok je bio na pragu transfera u Real Madrid i smatran jednim od najboljih veznih igrača Europe, opaka bolest oduzela mu je sve snove. Ipak, Gudelj se nikada nije predao. Njegova druga životna utakmica, ona protiv bolesti i stigme, postala je priča o nevjerojatnoj mentalnoj snazi, vjeri i upornosti koja je ostavila dublji trag od bilo kojeg postignutog gola ili osvojenog trofeja. Bio je više od nogometaša, bio je simbol otpornosti.
Put od Zmijavaca do zvijezda bio je kratak i blistav. Rođen 21. travnja 1960. u Imotskom, karijeru je započeo u Mračaju iz Runovića prije nego što je kao pionir stigao u Hajduk na preporuku Andrije Ankovića. Njegov talent bio je neupitan. Bio je polivalentan igrač, "totalni nogometaš" koji je s jednakom lakoćom mogao igrati na gotovo svim pozicijama, a krasila ga je nevjerojatna fizička sprema i pobjednički mentalitet. Za seniore Hajduka debitirao je 1977. godine, a u deset godina provedenih u bijelom dresu odigrao je 362 utakmice i postigao čak 93 gola. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1978/79. te dva Kupa maršala Tita. Vrhunac karijere dosegnuo je 1982. godine. Postao je najmlađi kapetan reprezentacije u povijesti, a nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, ugledni francuski list L'Équipe uvrstio ga je u idealnu momčad prvenstva. Iste godine proglašen je najboljim nogometašem Jugoslavije...
A onda, u jesen 1986. godine, svijet se srušio. Na utakmici protiv Crvene zvezde na Poljudu, Gudelj je morao napustiti teren zbog potpune iscrpljenosti. Dijagnoza je bila šokantna: hepatitis B. U trenutku kada su ga tražili najveći europski klubovi, morao je reći zbogom nogometu. Počela je njegova najteža bitka. "Dječak iz malih Zmijavaca dođe u veliki grad Split, u veliki, poseban klub, Hajduk, i onda mu se do 26. godine ostvare svi snovi... a onda u jednoj sekundi doživiš šok i sve izgubiš", pričao je kasnije.
Prve mjesece proveo je u karanteni, a potom je uslijedila borba s bolešću, ali i s društvenom stigmom. Ljudi su ga izbjegavali, od njega su bježali na ulici, a kao javna osoba bio je lažno povezivan i s AIDS-om.
"Jedan poznanik se zabio u stup kad me trebao sresti jer nije mogao vjerovati da hodam cestom", svjedočio je o teškim danima. Razmišljao je, kako je sam rekao, o bijegu na Tibet, ali je shvatio da bolest nosi sa sobom.
Izolacija ga nije slomila. Snagu je pronašao u vjeri u Boga te u bezuvjetnoj podršci obitelji, supruge s kojom je tek započinjao zajednički život i dviju kćeri. Nakon što je prihvatio da se više nikada neće vratiti na teren, okrenuo se trenerskom poslu. Počeo je kao izbornik olimpijske reprezentacije Jugoslavije, a kasnije je vodio Primorac, Zadar, Hajduk te je godinama radio s mlađim uzrastima u Hrvatskom nogometnom savezu, sudjelujući u formiranju brojnih kasnijih zvijezda. Njegova životna priča, ispričana u knjizi "Hajdučka priča" i potresnom dokumentarnom filmu " Ivanova igra, postala je snažna poruka mladima kako se ustati nakon što su snovi srušeni. Prošle godine dogodilo se i medicinsko čudo - nakon 37 godina objavljeno je da je Gudelj pobijedio hepatitis B. Ta je pobjeda, nažalost, bila samo uvertira u novu, posljednju bitku koju, unatoč lavovskom srcu, nije uspio dobiti. Otišao je velikan čija ostavština nadilazi sportske terene, čovjek koji nas je naučio da se prava pobjeda ne mjeri trofejima, već snagom duha da se nakon najtežeg poraza ponovno ustane.
RIP LEGENDO