Riccardo Riccò bio je predodređen za biciklističku besmrtnost, ali je zbog dopinga, laži i nevjerojatne autodestrukcije završio kao vlasnik slastičarnice s doživotnom zabranom bavljenja sportom. Nadimak "Kobra" dobio je zbog otrovnih napada na usponima kojima je lomio suparnike. Riccardo Riccò bio je eksplozivan brdaš, agresivan do bola, s karizmom buntovnika i stilom vožnje koji je podsjećao na "Gusara". Imao je piercinge, tetovaže i nije se bojao reći što misli.
- Većina vozača su poput povrća, imaju pasivan stav u grupi - izjavio je jednom, šokiravši biciklistički svijet.
Njegov talent bio je neupitan, ali od samog početka pratile su ga kontroverze. Još kao amateru zabranjen mu je prelazak u profesionalce jer su mu razine hematokrita prelazile dopuštene granice. Njegov tim tvrdio je da je riječ o prirodnoj pojavi, a UCI je nakon iscrpnih testiranja potvrdio da Riccò zaista ima prirodno visoke vrijednosti, što mu je dalo zeleno svjetlo za karijeru koja je obećavala ispisati povijest.
Vrhunac je stigao 2008. godine. Na Giru d'Italia, najprestižnijoj talijanskoj utrci, Riccò je vozio kao u transu. Osvojio je dvije brutalno teške planinske etape, bijelu majicu za najboljeg mladog vozača i završio na drugom mjestu u ukupnom poretku, odmah iza velikog Alberta Contadora. Sa samo 24 godine bio je na vrhu svijeta, a Italija je slavila rođenje nove zvijezde. Nekoliko tjedana kasnije, stigao je na Tour de France i nastavio dominirati. Pobjeđuje na šestoj etapi s ciljem na vrhu Super-Bessea, a zatim ponavlja uspjeh na devetoj, pometući konkurenciju na usponu Col d'Aspin. Činilo se da je granica samo nebo. No, glasine o dopingu bile su sve glasnije, a stručnjaci su upozoravali da su takve performanse sumnjive. Kobra se nije obazirao, tvrdeći da je čist i zaštićen UCI-jevim certifikatom o prirodno visokom hematokritu.
A onda je uslijedio pad, strmoglav i brutalan. Dana 17. srpnja 2008., usred Toura, odjeknula je vijest: Riccardo Riccò bio je pozitivan na CERA-u, naprednu, treću generaciju zloglasnog EPO-a za koju se vjerovalo da ju je gotovo nemoguće otkriti. U trenutku je izbačen je s utrke, njegov tim Saunier Duval povukao se s Toura, a on je noć proveo u policijskoj postaji. Prvotno je sve poricao, tvrdeći da su mu u sobi pronašli samo vitamine. No, suočen s dokazima, naposljetku je priznao talijanskom olimpijskom odboru da je uzimao doping. Njegov san se rasplinuo. Dobio je dvogodišnju suspenziju, koja mu je zbog suradnje smanjena na 20 mjeseci. Izgubio je sve: pobjede, ugled i povjerenje. Svijet biciklizma ga je otpisao, ali on je bio odlučan vratiti se i dokazati da pripada vrhu.
Povratak je bio kratkog vijeka i završio je na najbizarniji i najstrašniji mogući način. U veljači 2011. godine, dok je vozio za momčad Vacansoleil, Riccò je hitno primljen u bolnicu u kritičnom stanju. Dijagnoza je bila šokantna: sepsa i akutno zatajenje bubrega. Liječniku koji mu je spašavao život priznao je što je učinio - sam si je pokušao dati transfuziju vlastite krvi koju je 25 dana čuvao u kućnom hladnjaku. Vrećica krvi očito se inficirala, a Kobra je umalo umro od vlastite ruke u očajničkom pokušaju da prevari sustav.
- Nije to bio prvi put. Radio sam to godinu dana jer je to bio jedini način da ne budem pozitivan - priznao je kasnije.
Incident je bio toliko bizaran da je prešao granice sportskog skandala. Otpušten je iz tima, a talijanski antidopinški sud izrekao mu je 12-godišnju zabranu, što je praktički značilo kraj njegove profesionalne karijere.
Čak ni to nije bio kraj njegove autodestruktivne spirale. Dok je bio pod dugogodišnjom suspenzijom, Riccò nije mirovao. U svibnju 2014., talijanska policija uhvatila ga je na parkiralištu McDonald'sa u Livornu. Nije bio tamo zbog hamburgera; uhvaćen je na djelu pri pokušaju kupnje nove doze EPO-a i testosterona od dilera. Bila je to kap koja je prelila čašu. U sklopu opsežne istrage kodnog imena Biciklistička staza, talijanske vlasti odlučile su stati na kraj njegovim opetovanim prekršajima. Godine 2020. izrečena mu je doživotna zabrana bilo kakve sportske aktivnosti i naloženo mu je plaćanje kazne od 4000 eura. Kobra je konačno i zauvijek izbačen iz svijeta koji je nekoć bio njegov.
Danas, Riccardo Riccò živi potpuno drugačijim životom. U gradiću Vignola, nedaleko od rodnog mjesta, sa suprugom Melissom vodi slastičarnicu. Više nije sportska zvijezda, već čovjek koji pokušava pronaći mir. U rijetkim istupima za medije, brutalno je iskren o svojoj prošlosti.
- Bio sam talentirani mali nasilnik, idiot koji je bacio i novac i karijeru. Da sam svoj bijes i sposobnost vodio zrelošću koju imam danas, osvojio bih i Tour i Giro. Ali sudbina mi je bila jasna. Masovno sam se dopingirao jer se to činilo kao neizbježan izbor ako želim pobjeđivati. Ali to je bio doping očajnika, hvatali su me kad god su htjeli - rekao je.
Nakon deset godina u kojima ga je, kako kaže, boljelo gledati bivše suparnike kako se utrkuju i pobjeđuju, vratio se biciklizmu, ali samo rekreativno. Na aplikacijama uspoređuje svoja vremena s profesionalcima i tvrdi da je još uvijek konkurentan. Povremeno trenira osam amatera, prenoseći im znanje stečeno kroz patnju i pobjede.
- Prije 12 godina gledao sam svijet s vrha pobjedničkog postolja na Touru, ali znao sam da sam varalica. Danas, ako neko dijete kaže da je moj sladoled dobar, ja sam sretan. Mogu otići kući zadovoljan, bez da se moram osvrtati preko ramena - zaključio je.