Hrvatska nogometna reprezentacija doživjela je poraz od Belgije na Rujevici (0:2) u pretposljednjoj provjernoj utakmici uoči puta u Ameriku. Nakon što smo izgubili od Brazila (1:3) u Orlandu, prije dva mjeseca, ovo je drugi uzastopni poraz naše nacionalne vrste još od listopada 2023. godine. Tada smo izgubili od Turske (0:1) i Walesa (1:2).
Belgija je na Rujevici apsolutno bila protivnik po mjeri. Zadnjih nekoliko dana pričalo se i pisalo o nekoliko ključnih detalja koje nas u ovom trenutku brine.
Prva je svakako natjecateljska forma, odnosno, svježina netom oporavljenog Joška Gvardiola. Naš je stoper lagan, no jasno je da će, u ovoj fazi oporavka, sporne situacije puno više rješavati anticipacijom i situacijskom inteligencijom. Prije nego izvanserijskom silinom i moći na koju se oslanjao prije ozljede. No, očekujemo da će igrač takve klase rasti na svakom sljedećem treningu, a kamo li utakmici. Dalićeva ideja s trojicom u zadnjoj liniji ima jednu veliku prednost. Uz Gvardiola, druga dva naša obrambena igrača, Šutalo i Vušković, imaju besprijekornu tehničku i taktičku vještinu.
Igrači takvog profila sigurno jako odgovaraju, primjerice, Modriću i Kovačiću, koji se dubokim spuštanjem lagano mogu spustiti po loptu. Ta mirnoća u stvaranju igre bit će nam sigurno jak adut i u izlasku iz presinga protiv fizički moćnijih momčadi, poput, recimo, Engleske! I dalje fascinira lakoća kojom fizičke zahtjeve ispunjava Luka Modrić.
A o Ivanu Perišiću također ne treba trošiti riječi. Njegova silna energija i vještina stvaranja viška na lijevom boku, bit će problem za sve naše suparnike na SP-u. No, uoči Svjetskog prvenstva svakako treba skrenuti pozornost na Petra Sučića, jednu od Dalićevih najraznovrsnijih poluga. Neizmjerno važnog igrača za eventualna taktička iznenađenja, odnosno, ono što bi moglo donijeti prevagu u važnim trenucima na SP-u.
Problema ćemo, lako moguće, imati s bržim napadačima koji traže dubinu, kao i kada nam obrana izađe do i preko centra. Ali s takvima problema imaju sve obrane na svijetu. Šalu na stranu, vidljivo je to bilo u nekoliko situacija tijekom utakmice, posebice kod drugog primljenog pogotka. Mogu li se takve stvari prevenirati nekim taktičkim zamislima i osiguranjem, to je pitanje za trenersku struku!
No, opet, jasno je da ova momčad ima rezerve. Posebice u zadnjoj trećini gdje nam treba igrač koji će zadržati loptu i umiriti protivnički ritam dok se ostatak momčadi ne priključi i prenese težište igre daleko od naših vrata. To bi nam na Svjetskom prvenstvu trebao donijeti Ante Budimir. Jer, nismo momčad kojoj će odgovarati jurnjava, prije posjed i igra u nekom srednjem bloku... U takvim se okolnostima najugodnije osjećamo.
Prije nekoliko dana pisao sam o tome kako će raznovrsnost i širina, odnosno, sposobnost igrača iz dugog plana, biti ključni u Americi. Palo mi je to na um kada je Dalić nakon sat vremena igre uveo šest novih igrača i novu energiju odmah smo osjetili.
Čak i s praktički potpuno promijenjenom taktičkom postavkom, imali smo disciplinu i jasan smjer u kojem nismo odustajali od svoje ideje igre. Naravno, priroda utakmice nije bila pravi podražaj da se takvi detalji testiraju u pravim uvjetima.
Ako će tražiti detaljnije kalibriranje našeg sustava, Dalić će sigurno ovih dana analizirati kako nas je na krilu namučio Jeremy Doku. Odnosno, koliko gubimo u mirnoći posjeda i build-upu bez, primjerice, Šutala i Gvardiola... Zaključno, izvedba protiv Belgije, unatoč porazu, pokazala je puno dobrih stvari. Imamo odličnu energiju, jasna nam je ideja u igri i možemo rasti!
Loše odigrano da nemere lošije i nema nikakvog pravdanja! Loše, loše,loše…