Gledatelji nogometnih spektakala, osobito onih na svjetskoj razini, navikli su na upečatljivu ceremoniju koja prethodi svakom susretu. Uigrani volonteri iznose na teren goleme zastave reprezentacija koje se natječu, pažljivo ih prostirući po savršeno pokošenom travnjaku kao znak poštovanja i dobrodošlice. Međutim, kada na red dođe Saudijska Arabija, scena se mijenja. Dok zastava protivničke momčadi leži na terenu, zeleni barjak s bijelim arapskim pismom i mačem ostaje čvrsto u rukama nosača, podignut iznad tla. Ovaj neobičan prizor, koji se ponavlja na svakom natjecanju, nije rezultat slučajnosti ili neposluha, već presedan koji je odobrila i sama FIFA. Međunarodna nogometna federacija napravila je iznimku u svom strogom protokolu kako bi ispoštovala jedinstveni status koji saudijska zastava ima. Ona se, prema zakonima i dubokim vjerskim uvjerenjima Kraljevine, nikada i ni pod kojim okolnostima ne smije spustiti na tlo, niti se njome smije postupati na način koji bi se mogao protumačiti kao nepoštovanje.
Srž ove iznimnosti leži u samom srcu zastave – bijelom natpisu ispisanom elegantnim kaligrafskim stilom Thuluth. To nije državni moto ili inspirativna fraza, već Šehadet, temeljno islamsko svjedočanstvo vjere: "Lā ʾilāha ʾillā-llāh, muḥammadun rasūlu-llāh", što u prijevodu znači "Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik". Ove riječi predstavljaju jedan od pet stupova islama i smatraju se svetim tekstom. Zbog toga se sama zastava ne tretira samo kao nacionalni simbol, već kao vjerski artefakt. Spuštanje na tlo, mjesto po kojem se hoda i koje se smatra nečistim, predstavljalo bi čin oskvrnuća i duboku uvredu. Pravila su toliko stroga da se zastava ne spušta na pola koplja čak ni u danima nacionalne žalosti, za razliku od gotovo svih drugih zemalja svijeta. Dok spuštanje na pola koplja univerzalno simbolizira tugu i počast, u saudijskom kontekstu takav čin bio bi smatran svetogrđem, jer bi implicirao omalovažavanje svetih riječi. Slična pravila vrijede i za zastave Afganistana, Somalilanda te Iraka, na kojoj je ispisan Tekbir "Allahu Ekber" (Bog je najveći).
Svaki element zastave nosi duboku simboliku. Dominantna zelena boja nije odabrana slučajno; ona je tradicionalna boja islama, a vjeruje se da je bila omiljena boja poslanika Muhammeda te se povezuje s njegovom kćeri Fatimom. Ona simbolizira mir, prirodu i samu vjeru, jasno ističući da je Saudijska Arabija islamska država. Ispod Šehadeta nalazi se mač, čiji vrh je uvijek usmjeren ulijevo, u smjeru u kojem se čita arapsko pismo. Mač ne simbolizira agresiju, već pravdu, sigurnost i čestitost. Predstavlja mač osnivača moderne saudijske države, kralja Abdulaziza ibn Sauda, koji je ujedinio plemena Arapskog poluotoka u ranom 20. stoljeću. Zastava je dizajnirana tako da bude identična s obje strane. Kako bi se osiguralo da se Šehadet uvijek ispravno čita zdesna nalijevo, bez obzira s koje se strane gleda, zastave se izrađuju šivanjem dva identična komada platna jedan za drugi. Time se izbjegava "zrcalni" efekt koji bi tekst učinio nečitljivim na naličju.
Dizajn zastave, službeno usvojen 15. ožujka 1973. godine, predstavlja kulminaciju duge i složene povijesti. Njezini korijeni sežu u 18. stoljeće i zastave koje su koristili sljedbenici Muhammada ibn Abd al-Wahhaba, vjerskog reformatora čije je učenje temelj modernog saudijskog društva. Te rane zastave već su sadržavale zelenu boju i Šehadet. Kada je Abdulaziz Al-Saud započeo svoje vojne pohode za ujedinjenje, dodao je mač na zastavu oko 1921. godine, simbolizirajući snagu i borbu za uspostavu kraljevstva. Kroz godine su postojale razne varijante, ponekad s dva prekrižena mača ili s bijelom okomitom prugom uz koplje. Nakon što je 1932. godine službeno proglašena Kraljevina Saudijska Arabija, zastava je u osnovi poprimila današnji oblik, iako je mač bio zakrivljeniji, a natpis je zauzimao veći dio polja. Konačna standardizacija 1973. donijela je današnji, elegantniji dizajn s ravnim mačem i proporcionalno usklađenim tekstom.
Pravila koja nadilaze stadione
Protokol na nogometnim utakmicama samo je najvidljiviji primjer dubokog poštovanja koje se ukazuje ovoj zastavi. Zakoni Kraljevine strogo reguliraju njezinu upotrebu u svim sferama života kako bi se spriječila bilo kakva zlouporaba ili trivijalizacija. Primjerice, zabranjeno je koristiti zastavu na komercijalnim proizvodima, poput majica, suvenira ili drugih predmeta. Saudijska Arabija je svojedobno uputila oštar prosvjed FIFA-i uoči Svjetskog prvenstva 2002. godine, kada je postojao plan da se izradi nogometna lopta s otisnutim zastavama svih zemalja sudionica. Saudijski dužnosnici su poručili da je tiskanje svetog teksta na predmetu koji se udara nogom "potpuno neprihvatljivo i svetogrdno". Sličan incident dogodio se i u Afganistanu kada je američka vojska, u pokušaju pridobivanja simpatija lokalnog stanovništva, djeci dijelila nogometne lopte ukrašene raznim zastavama, uključujući i saudijsku, što je izazvalo prosvjede i zgražanje.
Osim toga, zakonom je zabranjeno i okomito vješanje standardne zastave, jer bi se time narušila čitljivost i položaj svetog natpisa. Za rijetke prilike kada je okomito isticanje neizbježno, kao što su državni posjeti ili međunarodni događaji, proizvode se posebne verzije zastave na kojima su i Šehadet i mač rotirani za 90 stupnjeva kako bi ostali u ispravnom, vodoravnom položaju. Čak je i način sklapanja zastave propisan. Ona se mora pažljivo presavijati tako da Šehadet uvijek ostane vidljiv na gornjoj strani, a zatim se pohranjuje u posebnu futrolu kako nijedan njezin dio ne bi visio ili doticao tlo. Tehničke specifikacije također su precizno definirane, od omjera stranica 2:3 do točnih Pantone nijansi zelene boje koje se smiju koristiti, poput Pantone 3425C, kako bi se osigurala uniformnost. U digitalnom svijetu, Vodič za upotrebu saudijske zastave propisuje da Šehadet mora zauzimati 70 posto površine slike kada se zastava prikazuje u kvadratnom, okruglom ili dijamantnom obliku.
Kraljevska zastava, odnosno osobni stijeg kralja Saudijske Arabije, gotovo je identična nacionalnoj, ali s jednim ključnim dodatkom. U donjem desnom kutu, ispod mača, izvezen je zlatnom niti nacionalni amblem Kraljevine – palma iznad dva prekrižena mača. Amblem, usvojen 1950. godine, također ima bogatu simboliku: dva mača predstavljaju kraljevstva Hidžaz i Nedžd, čijim je ujedinjenjem nastala moderna država, te simboliziraju snagu i žrtvu, dok palma predstavlja vitalnost, rast i prosperitet. Zajedno, poruka je da se prosperitet može postići i očuvati jedino kroz pravdu i snagu.
U konačnici, priča o saudijskoj zastavi priča je o neraskidivoj vezi između nacije, vjere i identiteta. Svaki put kada na nekom sportskom ili političkom događaju vidimo kako ona jedina ostaje ponosno uzdignuta dok druge leže, svjedočimo činu koji nadilazi puki protokol. To je tiha, ali snažna poruka o vrijednostima koje su utkane u samo tkivo ovog naroda. Kako bi dodatno naglasila važnost svog glavnog simbola, Saudijska Arabija je nedavno proglasila 11. ožujka Danom zastave. Taj datum odabran je u spomen na dan kada je kralj Abdulaziz Al Saud 1937. godine odobrio zastavu u obliku koji je postao temelj današnjeg dizajna, čime se i na simboličkoj razini zaokružuje njezina uloga čuvarice povijesti, vjere i nacionalnog ponosa.
Saudijska Arabija traži da se poštuje njihov običaj, pravila, zakoni. U redu. Ali samo na tlu Saudijske Arabije. Kada se radi o protokolu FIFE na svjetskom prvenstvu, onda ne bi trebalo biti iznimke, već svi trebaju imati isti tretman, pa tako i postupak sa zastavama država. Prema obrascu Saudisjke Arabije, tako bi svakla druga zemlja mogla tražiti neku iznimku koja odudara od prakse ili protokola a FIFA bi to trebala odobriti, i što bi se dogodilo? Šarenilo i neugledni javašluk. Prema tome, FIFA je trebala prije svjetskog prvenstva obavijestiti Saudijsku Arabiju o pravilima FIFE koja se odnose na zastave država, da se zastave država nalaze na tlu tj. na zemlji, pa ako Saudijska Arabija ne želi poštovati pravila FIFE, ne treba joj se omogućiti sudjelovanje na svjestkom prvenstvu u nogometu. Da neke druge države imaju svoje zahtjeve, FIFA vjerojatno ne bi dopustila. Ali eto uvijek se tim zemljama udovoljava zahtjevima kada se nalaze izvan svoje zemlje. Tako im se dopušta da po Europi žene hodaju u burkama ili u blažem obliku hidžabu, nije važno je li se pod burkom krije terorist i što osobi ne vidimo lice. Pravila i propisi trebaju biti za sve sudionike potpuno isti bez iznimke a svoje zakone i pravila neka poštuju u svojoj zemlji, nitko nema ništa protiv, dapače.