Zlatko Saračević, hrvatski rukometni velikan, pokopan je u četvrtak poslijepodne u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.
- Zatvorena je još jedna knjiga, knjiga s puno stranica i divnih priča - tim riječima oprostio se Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza, od tragično preminulog Zlatka Saračevića.
Posljednju stražu držali su Saračevi suigrači iz Atlante koji su osvojili olimpijsko zlato - Ćavar, Jelčić, Smajlagić, Načinović, Jović, Gudelj, Matošević, Franković, a u ime igrača riječima se oprostio Zoran Mikulić.
Ispred lijesa ponosno su stajale Dragica Džono, kapetanica rukometašica Podravka Vegete, kluba koji je Saračević posljednjeg trenirao, te Dejana Milosavljević, igračica kluba.
Na ispraćaj su došli brojni bivši i sadašnji rukometaši. Bila je tu gotovo čitava generacija iz Atene koja je također osvojila zlato: - Zrnić, Šprem, Balić, Metličić, Vuković, Šola, Vori, Džomba.
- Saračević nikad neće umrijeti dok sam živ. Uspomena na njega bit će uvijek tu, kraj mene. Puno toga smo zajedno prošli, posebice u Veszpremu. Kad je već morao otići, onda mogu reći da je otišao onako kako bi vjerojatno svaki sportaš želio - s pobjedom - istaknuo je Mirza Džomba.
Na posljednji ispraćaj došli su Momir Ilić i Dragan Škrbić, bivši rukometaši Srbije, te Laszlo Nagy, legendarni rukometaš Veszprema.
- Još uvijek ne mogu vjerovati da ga nema. Bio sam s njim poslije utakmice, pozdravili smo se, izmijenili par rečenica i rekli - vidimo se uskoro. Dvadesetak minuta kasnije vozeći se prema Zagreba saznam strašnu vijest. Nisam mogao spavati cijelu noć - rekao je Nenad Šoštarić, trener Lokomotive, kluba koji je Podravka pobijedila prije nego što je zauvijek stalo kucati veliko Saračevo srce.
samo da nije više o onom blešaševiću, hvalim te majko !