S obzirom na to da se, nakon njegovih dobrih igara na europskim parketima, pojavila priča o mogućem povratku Marija Hezonje pod NBA svodove, zanimljivo je bilo čuti mišljenje jednog njegova bivšeg suigrača o tome zašto se ovaj Dubrovčanin nije uspio nametnuti u najjačem klupskom natjecanju na svijetu.
Govoreći u X&O Chat Podcastu, centar Utah Jazza Jusuf Nurkić opisao je Hezonju kao jednog od najtalentiranijih igrača kojeg je susreo u karijeri (bili su suigrači u Portlandu) ali je ocijenio da mu je najveći izazov bio uklopiti se u strukturirani NBA sustav.
- Mario je bio s nama kratko vrijeme i ja sam ga zavolio kao suigrača. No, ako mu vi ne dopustite da igra onako kako on želi igrati, onda dobijete samo pola igrača kakav on može biti. Tada njegova motivacija i želja isčezavaju i on biva iritiran ako mu nešto želite reći. Lillard bi šutirao šut gotovo s centra i u sljedećem napadu bi Hezonja učinio to isto. Ja bih mu tada rekao: "Hezi, ne luduj, ne možeš to raditi. Ako već uzimaš takav šut onda ga i pogodi." On bi mi na to rekao "ali i on je šutirao isti šut" na što bih mu ja rekao "da, ali to je Lillard, čovječe, to nije isto".
Kada imate jaku crtu samopouzdanja onda doista zna biti iritirajuće kakve sve ovlasti u NBA momčadima imaju najveće zvijezde istih. Prema Nurkiću, Hezonjina vjera u sebe i prirodni instinkti činili su ga dominantnim igračem na treningu ali mu je prilagodba na definiranu ulogu tijekom utakmice bio svojevrsni problem.
- Sa svojom visinom (op.p. 206 cm) on može učiniti što god želi. Na treningu je bio dominantan a kada bi došla utakmica od njega se očekivalo da se uklopi u sustav, da ne izlazi iz traženog. No, to je za njega bila nemoguća misija. I on to zna bolje nego bilo tko. A ljudi bi mi dolazili i govorili "ti o ovome moraš popričati sa svojim prijateljem". A ja bih im rekao "dečki, ne ide to tako, nema smisla". Mario je nevjerojatan talent, generacijski talent.
Podsjećamo, Hezonja je ušao u NBA ligu 2015. godine kao peti izbor drafta igrajući potom za Orlando Magic (tri sezone), New York (jednu sezonu) i Portland Trail Blazers (nekoliko mjeseci). U studenom 2020. razmijenjen je u Memphis Grizzliese koji su ga ni mjesec dana kasnije učinili slobodnim igračem. Iskoristio je to Mario za povratak u Europu da već u veljači potpiše za Panathinaikos da bi sljedeću sezonu proveo u Unicsu iz Kazanja gdje je hrvatski trener Velimir Perasović za njega puno učinio pustivši ga da "igra onako kako njemu paše". A ta igračka eksplozija nije promakla i drugim euroligašima pa je Hezonja preselio u redove madridskog Reala gdje i danas igra.
Štoviše, jedan je od najboljih igrača "kraljevskog" kluba a po posljednjim ocjenama struke i navijača očito i najbolji. Naime, upravo je ovih dana Mario proglašen za najboljeg igrača Lige Endesa (poznatije po imenu ACB liga) što je, vjerovali ili ne, izazvalo nezadovoljstvo njegova reprezentativnog suigrača Luke Božića koji misli da je on više zaslužio taj epitet.
A Božić doista i jest imao najbolji valorizacijski indeks (24,26) proizašao iz prosjeka od 16,2 koševa, 6,6 skokova i 3,1 asistencije ali ima i taj uteg da sa svojim odličnim igrama nije uspio spasiti svoju momčad od ispadanja njegove Granade u niži rang. Istodobno je Hezonja knjižio 17,5 koševa, 4.9 skokova i 1,9 asistenciju ali u vodećoj momčadi najjače klupske lige u Europi s kojom je igrao i finale Eurolige. Osim toga, Božić je svoje prosjeke ostvarivao za prosječnih 29 minuta na parketu a Hezonja za pet i pol minuta manje provedenih u igri. A Hezi se za tu najveću minutažu u momčadi, u očima trofejnog trenera Sergija Scariola, nametnuo u društvu niza košarkaša najviše internacionalne klase poput Tavaresa, Campazza, Decka, Garube, Lena, Lylesa, Llulla, Feliza, Maledona...