Silvio Ivandija (52), novi trener rukometaša PPD Zagreba, igračku karijeru započeo je u rodnom Osijeku gdje mu je prvi trener bio Ljubomir Milošević.
– S 11 godina krenuo sam u školu rukometa, potom su me odmah registrirali za klub, a trener mi je bio Mišo Abramović – istaknuo je Ivandija.
Oduvijek je igrao na mjestu srednjeg vanjskog igrača. Iz Osijeka ga je put odveo u Aero Celje. Ondje je bio jedan od prvih hrvatskih igrača, a trener mu je bio Ante Kostelić, kasnije jedan od najboljih skijaških trenera.
– Prije dolaska u Zagreb, igrao sam u Rimu, u Laziju, i Trstu. Iz Zagreba sam na jednu sezonu otišao u riječki Zamet, pa sam se vratio u Zagreb. Karijeru sam završio u Pratu, kamo sam došao s Červarom i Vorijem – priča Ivandija.
Kljaić ga nije htio
Trenersku karijeru počeo je u Dubravi. U Zagrebu je u dva navrata bio pomoćni trener.
– Prvo sam dva mjeseca sjedio na klupi uz pokojnog Vladu Nekića, a onda sam bio pomoćni trener Lini Červaru. Kako je Lino te godine bio vrlo aktivan u Hrvatskom saboru, samostalno sam vodio momčad u utakmicama Hrvatskog kupa i u prvenstvu. Nakon što je Červar dobio otkaz, za trenera je došao Nenad Kljaić, koji je uzeo svog pomoćnika, pa sam ja otišao u Karlovac. Nakon Karlovca bio je trener Medveščaka, Izviđača, Međugorja i Osijeka. Kao izbornik muške reprezentacije Hrvatske do 18 godina, osvojio je 2010. godine zlato na Europskom prvenstvu u Podgorici, a dvije godine kasnije, s istom generacijom bio je europski doprvak. U te dvije godine kao izbornik trenirao je najbolje hrvatske mlade rukometaše, koji danas imaju solidne karijere. Šime Ivić igra u Wisli, Stipe Mandalinić, Domagoj Pavlović i Luka Šebetić u PPD Zagrebu, Ivan Horvat u Flensburgu, Teo Čorić u Stuttgartu, Filip Ivić u Kielceu, Ante Kaleb u Lübbeckeu, Marko Buvinić u Bregenzu, Sandro Obranović u Pick Szegedu, Jakov Vranković u Dinamu iz Bukurešta.
Ostavio je dubok trag u Kataru gdje je bio trener El-Quiyada.
– Igrao sam u tri finala i sva tri sam izgubio. Bilo bi lijepo da smo osvojili barem jedan. No, klub je bio novi u ligi i rezultati su ocijenjeni uspješnima. Imali smo i nesreće, jedan finale bio je rezultatski neizvjestan sve do kraja, zabili smo gol, jedan sudac ga je priznao, drugi nije, kao ni zapisnički stol – rekao je Ivandija koji je jedno vrijeme bio i izbornik katarske kadetske reprezentacije.
S njim su u Kataru bili Vladimir Jelčić, koji će mu biti pomoćnik u PPD Zagrebu, te na početku i Valter Matošević koji se brzo vratio u Hrvatsku.
– Baš mi je drago što je Ivandija postao trener PPD Zagreba. Ako je netko zaslužio da bude trener najboljeg hrvatskog muškog kluba, onda je to sigurno Ivandija – istaknuo je Matošević.
Nakon povratka iz Katara bio je trener rukometaša Varaždina, a prije dvije sezone preuzeo je klupu rukometašica Lokomotive naslijedivši Irfana Smajlagića.
Uvijek je trebao biti spasilac
– Lokomotiva mi nije bila prvi ženski klub koji sam trenirao. Na početku trenerske karijere bio sam na klupi Trešnjevčanki. No, tamo su postojale dvije uprave pa sam brzo otišao – istaknuo je Ivandija.
Niste se kao trener baš nigdje dugo zadržavali, a iza vas je 14 godina uzastopnog sjedenja na trenerskoj klupi.
– Uvijek bih odlazio u klubove kojima je trebao spasilac. Uglavnom sam uspijevao nešto pozitivno napraviti u klubovima – zaključio je Silvio Ivandija.